Jednom je jedan bogat čovjek uzeo sina za ruku i poveo na put u namjeri da pokaže dječaku šta znači živjeti u oskudici i bez novca. Zato su proveli nekoliko dana u seoskom domaćinstvu jedne vrlo siromašne porodice.
Po povratku kući, otac je upitao sina je li mu se svidjelo putovanje.
Da, oče. Svidjelo mi se – odgovorio je dječak.
Jesi li vidio kako žive siromašni ljudi?– upitao je otac.
– O, da! – glasio je odgovor.
– I koju si pouku donio s našeg putovanja? – ponovo upita otac.
A sin je odgovorio: ,,Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni četiri. Naš bazen je do sredine dvorišta, a oni imaju potok kome se ne vidi kraj. Pred našom kućom sijaju lampioni, a kod njih zvijezde. Naša terasa se širi do prednjeg dvorišta, a kod njih je prostrano na sve strane. Mi imamo komad zemlje na kojem živimo, a oni beskrajna polja što se ne daju sagledati. Mi kupujemo hranu, a oni je sami uzgajaju. Oko naše kuće su zidine, a oko njihove prijatelji.“
Otac je zinuo od čuda. Sin je na kraju kazao: ,,Shvatio sam, tata, koliko smo siromašni.”
Detinjarije.com