MAGAZIN PREPORUKA
PREVARIO JE S DADILJOM: Obje strane imaju svoju priču
Žene se često zezaju s potencijalnom aferom svojih partnera s dadiljom i to je svojevrsna poštapalica. Nažalost, za neke se ovaj scenari0 na brutalan način ostvari. Koliko je bolan osjećaj izdaje muškarca za kojeg ste se udali i žene kojoj ste povjerili svoju djecu? U iskrenoj je ispovijesti za Daily Mail jedna prevarena žena odlučila da podijeli svoj očaj, dok njen suprug donosi svoju stranu priče.
Ebigejl Marfi je 38-godišnja projektna koordinatorka i majka dvoje djece, a ovo je njena priča:
Otkako sam u braku, prvi put sam se probudila u praznom krevetu. Počela sam da se tresem. Isprva me obuzeo osjećaj goleme tuge, a kasnije ljutnje i bijesa. Nekoliko dana prije, suprug me ostavio zbog druge žene, i to ne bilo koje, već zbog žene koja je 15 mjeseci radila za nas kao dadilja i koja ima samo 23 godine.
Što je najgore od svega, u tom je trenutku on bio s njom u sobi preko puta naše. Vjerovatno mislite kako nijesam normalna što dopuštam takve stvari, ali mi imamo dvoje djece od četiri i šest godina, pa radi njih nisam željela praviti scene. Iako se Ben već neko vrijeme ponašao sumnjivo, ni u najluđim snovima nisam mogla pomisliti da bi mi učinio nešto toliko nisko.
Nas smo se dvoje upoznali dok sam ja imala 18, a on 20 godina. Dugo me osvajao jer ga isprva nijesam smatrala privlačnim. Nakon što smo se vjenčali i dobili djecu, odlučili smo angažovati dadilju jer smo oboje bili vrlo zaposleni. Tada 21-godišnja Ana javila se na oglas, a djelovala je vrlo ljupko i simpatično. Pozvali smo je da živi s nama u kući kako bi se u potpunosti mogla posvetiti djeci.
Njen izgled nije bio toliko atraktivan, pa se nijesam plašila da je ostavim nasamo s mužem. Što je najvažnije od svega, zavoljela je djecu i ona nju. Jedino što su Ben i dadilja dijelili bio je muzički ukus, pa su znali zajedno i izlaziti, što meni nije smetalo. Naprotiv, ostavljalo mi je prostora za sebe jer sam ionako bila preumorna za cjelonoćne zabave.
Prvi sam put primijetila privlačnost između njih za vrijeme jednog izleta na kojem sam se osjećala kao višak. Već sljedećega jutra moji su se strahovi obistinili – suprug je odlučio okončati naš brak, i to najobičnijim SMS-om u kojemu je stajalo: ,,Ne volim te više, a bojim se ni ti mene. Najbolje bi bilo da se u miru rastanemo”. Priznao je kako se zaljubio u Anu.
Preklinjala sam ga da to ne čini barem zbog djece, ali on je bio odlučan. Te večeri ušla sam u Aninu sobu i zahtijevala objašnjenje. Bila je posramljena, ali je priznala kako su se dotad samo jednom poljubili. Vjerovala sam joj jer nije imala razloga da laže – ionako je već sve bilo gotovo.
Zamolila sam Bena neka spava u gostinskoj sobi jer nijesam smatrala kako sam ja ta koja se treba žrtvovati. Umjesto toga, on se ležerno preselio u njezu sobu preko puta. Bila sam zgrožena tim činom. Ipak, nisam reagovala. Zašto nijesam izbacila dadilju iz kuće? Ona je već dvije godine bila dijelom života moje djece i nijesam željela njima uskratiti njezinu prisutnost.
Da se razumijemo, bilo je trenutaka u kojima sam željela oboje da ih kaznim, ali ne iz ljubomore, već zato što sam i ja željela imati nekog posebnog pored sebe. Bila sam na nekoliko spojeva i mogu reći kako mi nije cilj ponovno se skrasiti – samo želim opet osjetiti požudu i leptiriće u trbuhu, sve ono što više nijesam osjećala s Benom.
Nakon svega, shvatam kako pravi razlog raspada našega braka nije bila Ana – njihova afera bila je tek usputna stanica u našem ionako lošem braku. Uprkos svemu što su mi priuštili, želim im sve najbolje.
Evo kako ista priča izgleda iz Benove perspektive:
Znam da ljudi govore kako s 40 proživljavam krizu srednjih godina, ali moji osjećaji prema Ani sve su, samo ne površni. I nijesam to učinio lako. Naš se brak već neko vrijeme raspadao, tako da je moja zaljubljenost u dadilju samo ubrzala cijeli proces.
Ne osjećam se krivim zbog razvoda jer nisam svjesno tražio avanturu. Brinuo sam o tome kako će sve to uticati na djecu, saosjećao sam i sa suprugom i s Anom – najmanje sam gledao na sebe. Ebi se nakon svega ponijela vrlo civilizovano i velikodušno, a mogla je reagovati sasvim drugačije te zagorčati život meni i dadilji.
Istina je da sam suprugu dugo osvajao i da njeni osjećaji nikad nijesu bili toliko jaki kao moji. Ponekad je to bilo jako frustrirajuće jer, i nakon što se udala za mene, kao da nije bila u potpunosti posvećena meni. Primjećivao sam to i tokom seksa. Naša je povezanost bila više prijateljske nego ljubavne prirode.
S druge strane, Ana mi se svidjela čim smo se upoznali iako mi nije bila privlačna – izgledala je pomalo štreberski. Ipak, često smo ostajali zajedno budni slušajući stare ploče i razgovarajući. Kasnije sam uvidio kako mi godi njeno društvo. Budući da smo se Ebi i ja stalno oko nečega prepirali, bila mi je potrebna utjeha, trebao sam utočište.
Kao što bi vjerovatno svako u takvoj situaciji postupio, obratio sam se osobi koju sam najčešće viđao, a to je bila Ana. Slušavši moje probleme, uvijek bi ostajala neutralna, nikad nije rekla lošu riječ o mojoj supruzi. Bračne svađe postajale su sve učestalije i ja sam počeo ozbiljno sumnjati u naš opstanak jer nijesam želio da djeca odrastaju u nezdravoj okolini.
Ana je to primijetila i rekla mi kako se planira da iseli iz kuće jer Ebi i ja trebamo vrijeme za sebe. Čuvši to, osjetio sam neočekivanu tugu jer nije normalno toliko se vezati za dadilju. U tom sam trenutku počeo preispitivati svoje osjećaje prema njoj. Jesam li uistinu želio biti s njom ili je to bila puka reakcija zbog osjećaja nezadovoljstva u braku? Nisam znao, jednostavno sam “zaglavio”, ali nijesam htio nikoga povrijediti.
Kako su moji osjećaji prema Ani rasli, došao sam na ideju da joj sve priznam. Mučilo me jedino kako bi ona na to reagovala – ja bih joj priznao da sam zaljubljen u nju, ona bi počela da se smije ili me čak pljusnula, a zatim kako sam običan nezadovoljni sredovječni muškarac – i to bi bio kraj svega.
Jednom prilikom ostali smo sami u kući i to je bio savršen trenutak za razgovor. Nakon što sam izrekao svoje osjećaje, ona je počela plakati i priznala mi kako osjeća isto. Bio je to događaj koji nam je dao do znanja kako smo ,,zaglibili” u nemogućoj situaciji jer nijesmo željeli povrijediti Ebi i djecu.
Sljedećih večeri smo mnogo razgovarali o svojim osjećajima, ali bez fizičkog kontakta. Tek dan prije obiteljskog izleta prvi smo se put poljubili. Rekao sam joj šta planiram da uradim – tražiću razvod od supruge. Znam da nije bilo u redu što sam to učinio porukom, ali uspaničio sam se i nijesam vidio drugi izlaz.
Ionako je bilo nemoguće izbjeći da svi iz te priče izađemo nepovrijeđeni. Bojao sam se i kako ću svoju odluku objasniti djeci. Ne poričem kako je bilo izrazito čudno spavati s Anom pod istim krovom gdje je živjela i Ebi, ali nijesam se osjećao krivim. Djeca su primjetila – jednog su jutra ,,uletjela” u Aninu sobu i tražila da im popravim igračku, ali nijesu ostala nimalo zatečena prizorom.
Znam da se Ana nakon svega boji kako će ljudi o njoj govoriti kao o razaračici brakova, ali, na kraju krajeva, ona ni za šta nije kriva – ali nije ni iko drugi.
