ART SLAJDER
EMILIJA MINIĆ ZA MNE MAGAZIN: Ozbiljna muzika je muzika budućnosti
Sopranistkinja Emilija Minić nastupiće večeras sa sopranistkinjom Milicom Raičević-Dobaj i pijanistom Nikolom Vučkovićem u 21 sat na Trgu pjesnika u Starom gradu u Budvi. Koncert će biti priređen u sklopu manifestacije Dani umjetnika Budve.
Gošća MNE magazina ima brojne nagrade sa međunarodnih i republičkih takmičenja, završila je Srednju muzičku skolu „Vida Matjan“ u Kotoru, diplomirala na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, bila stipendista fonda za unaprjeđenje vokalne umjetnosti „Melanija Bugarinović i ćerka Mirjana Kalinović-Kalin“, solista u horovima „Sv. Jevstatije Prevlački“ iz Budve i „Sv.Roman Slatkopojac“ iz Novog Sada sa kojima je nastupala u Rusiji i Ukrajini. Bila je polaznica seminara profesora Marije Muratovske Naumovske iz Makedonije, Tatjane Šorlujan iz Rusije i Hon Lija iz Južne Koreje. Bila je i Bastijena u operi ,,Bastijen i Bastijena” i Laureta u operi ,,Đani Skiki”. Od prošle godine pohađa specijalističke studije na konzervatorijumu „Đuzepe Verdi“ u Milanu u klasi profesorice Dženi Anvelt.
Što su Vam život i školovanje u Italiji donijeli u odnosu na školovanje i život u Kotoru i Novom Sadu?
– Svako razvijanje u životu propraćeno je novim iskustvima koja se stiču. Život u Milanu mi je otkrio samu sebe za koju ranije nisam znala da postoji. Život u tuđoj zemlji je uvijek veliki izazov i dosta se razlikuje od mog dosadašnjeg života. Izuzetan rad, disciplina kao i duhovni razvoj i sazrijevanje koje ide uz to. Okružena sam velikim znalcima, izuzetno darovitim pjevačima od kojih imate dosta naučiti, koji vas podstiču da uvijek težite da vaše najbolje danas bude bolje od vašeg najboljeg juče. Stalna borba koja vas razvija, opija i nadograđuje u svakom smislu. Izuzetno sam zahvalna na tome. Naravno za Novi Sad me vežu divne uspomene i prijatelji koji su oplemenili moj život i učinili ga izuzetno bogatim. I moj divni hor ,,Sv. Roman Slatkopojac”. Divne godine i lijepa iskustva.
Igrali ste u mnogim operama. Koja Vam je uloga bila najinspirativnija i koju kompoziciju posebno volite da izvodite?
– Svaka uloga je priča za sebe. U svakoj pronađete onaj dio sebe koji mislite da je neko drugi. A onda je to praćeno iznenađenjem kada saznate da ste to vi. Obožavam svoj poziv, zaljubljena sam u muziku i u njenu magiju koja vas obuzme. Ona je izvor neiscrpne inspiracije i ljubavi koja cirkuliše od mene do vas i koja se vraća kao bumerang u nekoj prelijepoj energiji za koju vrijedi sve ovo što radim. Saznanje da nekome pružam trenutke uživanja i maštanja, u muzici koju stvaram, za mene je beskrajna radost i blagoslov.
Koliko poklonika muzika koju izvodite ima kod nas i koliko je cijenjena u Crnoj Gori?
– Vrlo često pitanje koje mi postavljaju. Kako vrijeme prolazi, ne znam. Uvjek ima ljudi koji bi je rado slušali, ali malo onih koji bi uložili. Imala sam zaista puno projekata koji nisu naišli na interesovanje jer su prioritet imali ljudi koji su komercijalniji. Ubijeđena sam da je ozbiljna muzika muzika budućnosti, kada izgustiramo sve trendove i površne umjetnosti, kada shvatimo da su iskrena emocija i ljubav ono šta pokreće svijet. Godinama već govorim kako je Crnoj Gori potrebno više koncerata i da je afirmacija mladih ljudi veoma bitna za budućnost kulturnog razvoja naše zemlje. Generalno sa razvojem opere ne stojimo sjajno. Žao mi je zbog toga. Ljudima se treba na sve načine približiti ozbiljna muzika, i to od ranog djetinjstva. Ne krivim ih što imaju takve stavove kada takvu vrstu muzike možete čuti samo kada je dan žalosti. Ne mislim da svi treba da vole operu, ali mislim da je, zarad opšteg obrazovanja, potrebno stvoriti stav o tome. A to možete samo ako ste je čuli, zar ne?
U svijetu klasične muzike sve je više classical crossover izvođača poput Dejvida Gareta, grupa ,,Il Divo“, ,,Blake“, ,,Il Volo”, Ketrin Dženkins, Hajli Vestenra, Džoša Grobana i ostalih. Kakav je Vaš stav po tom pitanju? Da li biste voljeli da pjevate obrade pop i rok numera?
– Mene, iskreno, nikada nisu privlačila takva ,,lutanja”, što ne znači da se možda nešto u budućnosti neće promijeniti. Trudim se da operu približim na moj način a to je biranjem interesantnog programa, davanjem na značaju scenskom pokretu i saradnjom sa umjetnicima koji imaju iste ili slične ciljeve kao i ja. Najgore od svega je kada nakon završenog koncerta imate ravnodušnu publiku. Volim one sa stavom, pa makar i da im se ne svidim.
Što su Vaši dalje planovi? Koji su to novi projekti koje pripremate?
– Planovi vezani za Crnu Goru, nakon koncerta u Budvi, su za ovaj period gotovi. Vraćam se u Milano gdje me čekaju masterklasovi i nastava kao i pripreme projekata vezanih za moj odlazak u Njemačku gdje ću nastupati. Uvijek se rado odazivam pozivima iz moje Crne Gore pa ću vas uskoro iznenaditi još nekim projektom.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
