MAGAZIN SLAJDER
TIJANA KAVARIĆ U OGLEDALU: Srećno djetinjstvo je osnovni uslov za srećan život
Naša gošća u rubrici ,,U ogledalu” je Tijana Kavarić. Po struci je profesorka maternjeg jezika, a profesionalno se bavi PR-om i marketingom vodeći Sektor medija centar i marketing u nacionalnoj avio-komapniji Montenegro Airlines. Za MNE magazin je rekla da je prvenstveno majka dvije prekrasne djevojčice Lare i Taše, pa supruga i sve ostalo. Voli toplinu svog doma, porodicu i prijatelje, nasmijana i vedra lica, a sa svojih 39 godina, kako kaže, mnogo ljepše i ispunjenije se osjeća nego kad je imala 19 ili 29. Smatra da je srećno djetinjstvo osnovni uslov za sreću tokom cijelog života. Naglašavajući da joj je jako teško da odgovori na ovakva pitanja, ona je u razgovoru za naš portal, kazala da je njen život jednostavan i da se ne razlikuje puno od života svih ostalih rođenih sredinom 70-ih godina.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Želim da vjerujem da je srećno djetinjstvo osnovni uslov za sreću tokom cijelog života. Slike, sjećanja i mirisi koje sam doživela tada ostali su zauvijek u meni, a jednim dijelom, upravo zbog navedenog, ostala sam dijete. Moje djetinjstvo je bilo ispunjeno nježnošću, ljubavlju, radošću, ali i obavezama koje nam je neprimjetno nametnula majka uz stalno ponavljanje ,,pametnom djetetu nikada nije dosadno”. U suštini, prva asocijacija na djetinjstvo mi je uvijek toplina, koja obuhvata veliki broj stvari. Crtani film u 19 i 15, priče i obavezni poljupci za laku noć, naša soba od nepunih deset kvadrata koja je bila najsrećnije mjesto na svijetu, svađe i smicalice, određena mjesta za stolom, praznici, rođendani, igre ispred zgrade, razbijena koljena, lastika, koba… i dijeljenje – dijeljenje svega i svačega, što sa bratom što sa drugaricama ispred zgrade. I na kraju, kad god se sjetim djetinjstva jedino što me obuzme je čežnja za povratkom, ali istovremeno i strah od nepovratnosti.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Imala sam sedam godina i tada sam pročitala prvu reklamu: ,,Volite sokove Voli – Primorka Bar”. A, kako sam ga potrošila? Popili smo sve sokove koje sam dobila kao nagradu.
Na čemu insistirate u poslu?
-Insistiram na profesionalizmu, timskom radu, a posebno na iskrenosti.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Onu kojoj se vraćam svaki put kad poželim da svijet pogledam kroz veliko srce malog djeteta. Odnosno onu koja je napisana za ,,sve odrasle osobe koji su najprije bili djeca, ali se malo njih toga sjeća”, kako kaže njen autor. To je ,,Mali princ” Antoan de Sent – Egziperi.
Koje jelo najviše volite?
– Ništa spektakularno. Raštan, japraci, knedle sa šljivama i karfiol sa prelovom kojeg pravi moja majka.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Ispjevali su već: ,,…jer za ljubav treba imat dušu…”
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Ne bih nijednog. Svi su oni dali svoj pečat karakterističan za vrijeme u kojem su živjeli.
Tijanin portret, u interpretaciji njene (tada) četvorogodišnje kćerke Lare
Putovanje koje pamtite?
– Posljednje i najsvježije u najljepšem društvu – nas četvoro.
Pjesma Vašeg života je?
– U suštini je namam i mislim da u različitim periodima života različito razmišljaš i imaš drugačije poglede na svijet, tako da ti se, shodno tome, umnogome razlikuje i literalni ukus. Drugim riječima rečeno, drugačije doživljavaš istu pjesmu kao tinejdžer, a drugačije kad stekneš koliko – toliko životnog iskustva. Da me pitate čija poetika prati mojih posljednjih dvadesetak godina života, to je bez razmišljanja poetska riječ Vitomira Nikolića.
Katarina Janković
Foto: Privatna arhiva
