ENGLISH SLAJDER
BORIS LJEŠKOVIĆ (DST): Volio bih da se na festivalima da primat mladim crnogorskim bendovima
Nikšićki sastav DST priredio je 17. jula, sudeći po reakcijama publike, još jedan izvrstan koncert. Ovoga puta u pitanju je bio ,,Sea dance festival” na plaži Jaz u Budvi.
Nakon nastupa svoje utiske prenio nam je pjevač grupe Boris Lješković, a razgovarali smo i o drugim stvarima.
Kakvi su utisci sa koncerta?
– Mi smo izuzetno zadovoljni, s obzirom na to da smo prvi svirali. Sam naziv ,,Sea dance” govori da to nije rokenrol festival. Cijena karte i publika koja dolazi na ovaj festival su jednostavno usmjereni u drugom pravcu, to je pravi pogodak za organizatora i to moram da pohvalim. Kad smo mi dobili poziv, ajde, rekoh, da vidimo šta tu ima i prijatno sam iznenađen, zaista. S obzirom na to da smo prvi svirali, toliko publike i svi pjevaju s nama, zaista smo presrećni.
Koliko je važno za crnogorske bendove da zrak poput ,,Sea dance”-a, ,,Lake fest”-a, ,,Bedem fest”-a tinja, odnosno da se pozivaju crnogorski muzičari na festivale, a ne samo strani i regionalni izvođači?
– Ja, kao i DST, volio bih da se što više mladih bendova koji imaju svoje pjesme i svoja izdanja, a samo u Nikšiću ima ih barem desetak, češće pozivaju na takve festivale – da se njima da primat. Mi u DST-u smo već starci, veterani na crnogorskoj sceni. Vrijeme je došlo da se mlađima ustupi mjesto i tim bendovima pruži prilika zato što vrijede. Dosta pratim našu scenu. Ne postoji maltene nijedan bend u Crnoj Gori na čijoj svirci nijesam bio. Izuzetno sam, bilo to skromno ili ne, upućen i mislim da dovoljno vrijede da se pojave na ovakvim festivalima.
Nije vam bilo potrebno da odete prvo u inostranstvo da biste bili cijenjeni kao muzičari u našoj zemlji. Kako komentarišete tu činjenicu da ste skoro jedini bend na čije koncerte uvijek dolazi puno publike, koji se cijeni?
– Radimo dušom. Prošli smo pakao kao bend. Spavali smo na podu, skupljali džeparac da bi organizovali svirke. Žrtvovali smo se da uđemo u studio. Znači, ostavili smo srce na terenu, što bi rekli fudbaleri, i to publika prepoznaje. Publika izuzetno prepoznaje bend koji dušom pjeva, nastupa i svira. Pa sad svaki bend, bože moj, ima na nastupu nekih falinki, nekad neko ispadne iz ritma, nešto zezne, ali to je živa svirka. Mislim da postoji još mnogo novotalasnih bendova, da ih ne pominjem pojedinačno, i greškom nekog izostavim, koji mogu da prave odličnu atmosferu.
Da li to znači i da je pored tih neprilika ljepše bilo tada se baviti muzikom nego sada?
– Pa, svako vrijeme ima svoje teškoće, vjerujte mi. Ranije nijesmo imali opremu, ni uslove za rad. Danas neki bendovi imaju sve uslove, ali nemaju inspiraciju da naprave nešto. I tada i danas je zajedničko što mora puno da se radi.
Bojana Radonjić
Foto: B.Šekularac
