DRUŠTVO PREPORUKA
AUTOPUT: Kinezi za gradnju kampova angažovali mještane za platu od 750 eura
Kineska kompanija CRBS za izgradnju kampova za smještaj radnika na Pelevu Brijegu, Lopatama i na Jabuci, angažovala je mještane tih sela i plaća im dnevnicu od čak 27 eura, potvrđeno je Portalu Analitika sa lica mjesta. Zadovoljni mještani pričaju da mjesečno u prosjeku zarade 750 eura, a ukoliko ne žele da uzmu slobodan dan, mogu za 30 dana rada inkasirati čak 810 eura.
Angažovanje mještana na relaciji Pelev Brijeg- Jabuka kod Mateševa, formalno preko domaćih podizvođača ili ne, predstavlja striktno poštovanje ugovora koji predviđa da 30 odsto radova na prioritetnoj dionici autoputa izvodi domaća radna snaga. Trenutno sedam domaćih kompanija je angažovano na izgradnji autoputa.
Radno vrijeme od 8h do 16h: Mještani koji su dobili posao, prihvatili su da pričaju o tome kako je raditi za Kineze, ali pod uslovom da im ne pominjemo imena.
„Angažovani smo na izgradnji kampova sa smještaj radnika. Radno vrijeme je od 8 do 16 časova i mora se striktno poštovati. Imamo pauzu od pola sata za obrok i 15 minuta za cigareta-pauzu. Kinezi ne vole kada se previše koriste duvanski proizvodi“, kaže za naš portal četrdesetogodišnji mještanin Lopata, sela nadomak poznatije Veruše.
Krajem maja kada je sve počelo, dnevnica je iznosila 25 eura uz obavezu Kineza da obezbijede jedan obrok.
„Ne nalazimo manu hrani, ali iskreno nijesu nam se dopali kineski sendviči, pa smo postigli dogovor da umjesto 25 eura uz obrok, dobijemo za dnevnicu 27 eura. U prosjeku za dva mjeseca rada ostaće nam po 1500 eura ili 750 eura mjesečno. Gdje se to može zaraditi? Nigdje. Moj komšija je radio u Plantažama kao honorarac i nije mogao zaraditi više od 250 eura, iako je dobar radnik“ kaže mještanin.
Ne beru drva i pečurke, nego rade kod Kineza: Na poslu izgradnje kampova za smještaj radnika angažavano je 40-tak mještana po gradilištu. Oni kažu da posao i nije previše težak.
„Navikli smo na težak rad oko stoke i kod branja drva, tako da nam ovaj građevinski posao ne predstavlja problem. Kampovi su, ustvari, plavo-bijeli dugački paviljoni, grade se šablonski i nije tehnički zahtjevno. U početku je bilo problema zbog jezičke barijere i zbog različitih zahtjeva kineskih šefova, ali kako je vrijeme odmicalo sve smo se bolje snalazili i sporazumijevali sa Kinezima. Kako? Prvo rukama, a onda i engleskim jezikom jer među nama ima mlađih koji znaju pomalo engleski jezik. Niko od mještana ne ide bere drva i pečurke (čuli smo da ih nema), no svi rade kod Kineza“, priča mještanin. Od angažovanih radnika čuli smo da je zbog nediscipline podijeljeno i nekoliko otkaza.
Mještani su zadovoljni što se u ovom kraju, nakon 30 godina, konačno počelo nešto dobro dešavati i nadaju se da će biti angažovani kada počnu pravi radovi.
(Tekst i foto: Portal Analitika)
