Oxi ili nai -,,umrijeti nećemo, ali spasa nam nema”. To je kraj jedne visprene, i ubjedljivim činjenicama, potkrijepljene analize eventualnog grčkog bankrota, koja govori o njegovim posljedicama na cijelu EU i zemlje pretendente. Ima li osnova za ovako dramatične prognoze koje čitam, ne znam, jer sam laik, ali da me plaše, to svakako. Voda je ovdje došla do nosa, pa, makar i paušalne, ocjene o prelivanju krize iz Grčke, obeshrabruju.
S obzirom na to da ni ekonomski stručnjaci nemaju jedinstven stav kako je došlo do ovoga pokušala sam da izvedem neki sud. Sva teoretisanja svode se na dva potpuno suprotstavljena zaključka. Prvi je da su Grci potrošili ono što nijesu zaradili i tako ojadili finansijske fondove EU, a drugi da je navodni pozajmljeni novac Grcima završio u bankama vodećih evropskih sila poput Njemačke i Francuske, te da ga naši južni prijatelji nijesu koristili u mjeri koja im se pripisuje.
Kada se pomiješa 80 odsto mog razuma sa 20 odsto osjećajnosti, koliko sebi dozvoljavam kada je riječ o ozbiljnim temama, sklonija sam da vjerujem da je taj novac većinom završio u bankama, nego da je neko dopustio Grcima da ga nonšalantno potroše. Osim toga, pare ni roditelj ne daje bez protivusluge, a pogotovo nijesu neznavene bile evropske finansijske institucije. Novac je sredstvo kontrole, ali u ovom slučaju situacija joj je izmakla. Ako Grčka pokaže neposlušnost možda će još neke zemlje. Ako se Grčka kazni, drugi će ustuknuti.
Poenta je, zaključila bih, u sljedećem principu. Da bi banke, kreditori, odnosno elita koja iza njih stoji živjela nerealno dobro, mi njihovi klijenti, obični narod, moramo da živimo nerealno loše.
Potkrijepiću to faktima iz mog mikrokosmosa koja možda i nijesu relevantni, ali rizikovaću. Prije tri godine kao najveća plata bankara u Crnoj Gori navođena je ona od 15.000 eura. Kolika je najveća bruto plata bankarskih menadžera danas niko ne otkriva, ali se spekuliše sa cifrom od 80.000 eura na mjesečnom nivou. Ne mogu da zamislim koliki je budžet za sve plate u toj banci, niti koliko preko te i ostalih banaka treba da se iznese novca iz Crne Gore. Mjereći to mukom prezaduženih građana, koji se i kao fizička i kao pravna lica, satriješe da redovno servisiraju obaveze prema bankama, rekla bih da je riječ o golemim brdima para.
Šta donosi današnji grčki referendum niko ne zna – scenariji su brojni. Od onog da se bankrot često dešava i da nije kraj svijeta do onog da je sve ovo uvod u nešto mnogo ozbiljnije.
Noam Čomski se nada u pobjedu demokratije i to da će grčko ,,NE” pokrenuti globalnu solidarnost. Pridružujem se željama.