28.06.2015. u 6:26
Podgoričanka Marija Jovović je PR menadžerka u Ministarstvu prosvjete. Fakultet pravnih nauka završila je na Univerzitetu Crne Gore. Profesionalnu karijeru započela je u Elektrodistribuciji Podgorica. Marija je bila savjetnica za odnose sa javnošću i PR menadžer u Ministarstvu rada i socijalnog staranja. Radila je taj posao i u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. Praksu iz oblasti odnosa s javnošću obavljala je u The Blaine Group, A Total Communications Agency, Los Angeles-USA.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na bezbrižnost, nedjeljni porodični ručak,,,kraljevsku” stolicu u kancelariji moga tate, gdje sam obožavala da provodim vrijeme, odlazak sa majkom u školu u kojoj je radila, rozakliju i bijelo grožđe u vinogradu moje babe Marije kod koje sam rado boravila, prijateljstva koja i danas traju, družinu Anja-Džanja, moju učiteljicu Bosu Cvijović …
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi ,,honorar”, ako se tako može reći, zaradila sam sa 16 godina. Tada sam iskoristila svoja znanja i vještine koje sam sticala u to vrijeme na pravnom smjeru u Ekonomskoj školi ,,Mirko Vešović” i pripremila tati svu dokumentaciju, na pisaćoj mašini, za otvaranje firme. Kako sam potrošila honorar? Hm, ne mogu se baš sjetiti, ali sigurno na poklončiće i sa mojom, tada drugaricom, a sada kumom Ninom.
Na čemu insistirate u poslu?
– Odnosi s javnošću su dio mog života, i ne bih mogla zamisliti da radim neki drugi posao. Zato u poslu insistiram na poštovanju pravila iz ove oblasti među kojima dva dominiraju, a to je da uvjek, ali uvjek, moramo govoriti istinu i moramo biti dostupni ciljnoj javnosti 24/7. Inisistiram na profesionalnom odnosu, a njega imaju oni koje posao interesuje, vole ono što rade, imaju ciljeve, ne boje se da iznesu svoje mišljenje, odlučni su, istrajni, kreativni… i timski igrači, jer bez timskog rada nema uspjeha. Moram reći da sam jako srećna što imam priliku da radim u timu sa prevashodno dobrim ljudima koji su profesionalci u svom poslu i koji uljepšaju svaki moj dan.
Koju knjigu/film bi preporučili?
– Knjiga kojoj se rado vraćam i koja mi je uvjek na dohvatu ruke, a imam je insataliranu i u telefonu, je ,,Derviš i smrt” Meše Selimovića. Što se tiče filma to je ,,Lajanje na zvijezde”.
Koje jelo najviše volite?
– S obzirom na to da sam zbog alergije promijenila režim ishrane i da se sada zdravo hranim, moje omiljeno jelo je kinoa sa papajom koju pravim po mom receptu :). Naravno da su tu i sve varijante bijelog organskog krompira iz naše bašte u Pivi.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav, pored ljubavi je potrebno poštovanje, razumijevanje i podrška. Nadam se da ću i ja jednog dana naći srodnu dušu, kao što su se našli moji roditelji i moj brat i snaha. Moram reći da postoje ljubavi za koje je ovo pitanje suvišno. Jedna od njih je ljubav tetke prema djeci od brata ili sestre. Takva ljubav je čista, božanstvena, lijek je za dušu, daje snagu… Srećna sam što imam tri moja anđela Natašu, Luku i Vuku i što mogu uživati u njihovoj ljubavi.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Da mogu oživjela bih Dragana Radulovića jer nedostaje njegov rad i sve ono što je radio za djecu. Mnogo toga smo naučili gledajući njegove emisije, način na koji je pričao životne priče je poseban. Uljepšao je mnogim generacijama djetinjstvo, i hvala mu na tome.
Putovanje koje pamtite?
– Moram reći da sam prava srećnica, jer imam mogućnost da često putujem na Havaje zahvaljujući mojoj porodici i ujaku i ujni koji tamo imaju stan. Svaki moj odlazak na to čarobno ostrvo, koje je raj na zemlji, za mene je poseban. Da ne živim u mojoj Crnoj Gori sigurno bih živjela u Koni na Big Island Hawaii .
Pjesma vašeg života je?
– Nemam pjesmu svog života, ali kad već govorimo o pjesmi i životu na pamet mi pada pjesma ,,Moj je život moja pjesma” koju pjevaju Nina Badrić, Karolina, Aleksandra.