ART ART_IZDVOJENO
JELENA NENEZIĆ-RAKOČEVIĆ: Gluma je prvo bila želja, a danas potreba i strast
Glumica Jelena Nenezić-Rakočević kaže za MNE magazin da je izuzetno zadovoljna uspjehom koji je predstava ,,Komad”, postigla kod nas i u regionu. Trenutno ima uloge u pozorištu i priprema se za snimanje serije ,,Dojč kafe”, a angažovana je i na projektu osnivanja NVO ,,Udruženje glumaca Crne Gore”. Scena je, kaže, privlači od djetinjstva i srećna je što je prve glumačke korake napravila u Nikšiću. Kad ne radi, Jelena vrijeme provodi sa suprugom Goranom i sinom Jakovom.
Kakav je Vaš utisak nakon šest mjeseci od prvog izvođenja predstave ,,Komad”?
-Predstava „Komad“od decembra, kada je bila premijera, pa do danas, postigla je veliki uspjeh učinila me ponosnom i zadovoljnom. Producenti Marko Jaćimović i Bane Žugić, reditelj Mirko Radonjić, pisac Stefan Bošković, kostimograf Lina Leković i nas tri glumice smo bili sigurni u ono što hoćemo, pozitivni i vrijedni, tako da se uspjeh mogao očekivati. Ono što je najvažnije je da predstava živi i da će trajati još dugo. Već sada imamo zakazana tri termina: 2. jula Berane, 5. avgusta Festival ,,Dani pozorišta” u Mrkonjić Gradu u BIH i 7. avgusta Ulcinj.
Kada i zašto ste se odlučili za glumu?
Detalj iz predstave “Komad”
-Scena me privlači od ranog djetinjstva, kroz vanškolske aktivnosti sam ulazila u svijet glume i sve više željela da postanem glumica. Odlučila sam se kada je trebalo predati dokumenta za prijemni ispit na Akademiju dramskih umjetnosti. Nakon testiranja i praktičnih vježbi izabrala me je komisija na čelu sa profesorom Borom Stjepanovićem, u čijoj sam klasi diplomirala. Veoma sam zahvalna profesoru koji je prepoznao da imam potencijal, izabrao me i imao beskrajno strpljenje, razumjevanje za moje usvajanje znanja koje mi je prenio… A zašto gluma? Tada iz želje, a danas iz potrebe i strasti.
Koja uloga Vam je najdraža?
– Sve uloge, likove koje sam stvarala i igrala su uticale na moje glumačko sazrijevanje. Bilo je i onih uloga koje su me vraćale glumi, presudno uticale na moje odluke u periodu kada sam željela da odustanem i počnem da se bavim nekom drugom profesijom. Najdraža mi je ona koju mogu dugo da igram, jer samo tako mogu da napredujem i osjetim pravo zadovoljstvo.
Bili ste u jednom periodu umjetnička direktorka nikšićkog pozorišta. Da li ijedan posao u pozorištu ili na filmu može da bude privlačniji od glume?
-Ne, biti glumac znači imati beskrajan prostor za rad na sebi, i biti privilegovan da to podijeliš sa kolegom, publikom. Kao umjetnički direktor, shvatila sam da kod nas glumac nema mjesto koje zaslužuje. Nikšićko pozorište ni tada, a ni danas nema svoj ansambl, samim tim i moj rad je bio ograničen.
Mnogo je umjetnika koji su rođeni i dio života proveli u Nikšiću, a kasnije, naročito u glumi, postigli veliki uspjeh u regionu (Živko Nikolić, Veljko Bulajić, braća Karadžić…). Kakvi su Vaši utisci o gradu u kojem ste rođeni i šta je to specifično što Nikšić ima?
-Nikšić je grad krajnosti, kontrasta, samo oni ljudi koji su znali da ,,pomire” te krajnosti su napravili uspjeh, ne samo kada je gluma u pitanju već i druge profesije. Moje djetinjstvo je bilo bezbrižno, bavila sam se sportom-streljaštvom, svirala klavir, bila aktivni član KUD ,,Zahumlje” gdje sam se prvi put ,,rukovala” sa glumom. Moj rodni grad mi je pružio temelje u obrazovanju i karakteru. Srećna sam što sam rođena, i rodila Jakova u Nikšiću.
Sedam godina ste u braku sa Goranom. Vaš komentar na ljubav, brak, roditeljstvo…
-Ljubav čuvamo, brak njegujemo, a u roditeljstvu nismo ravnopravni. Goran ima već iskustvo kao otac tako da mu tu prepuštam malu prednost.
Ko je imao najviše uticaja na odluke koje ste donosili vezano za posao, a čije savjete ste slušali kada je riječ o „krupnim životnim odlukama“?
-Odluke volim da donosim sama, jer pred sobom odgovaram za svoje postupke… Savjete saslušam od iskusnih i mudrih ljudi. U mom okruženju ih ima i veoma sam im zahvalna.
Šta Vas čeka na poslovnom planu u narednom periodu?
Krajem juna i početkom jula u Crnoj Gori počinje snimanje serije, prvog sitcoma kod nas, ,,Dojč kafe”. Moj kolega glumac Dušan Kovačević će se po prvi put naći u ulozi producenta i glumca. Scenario su pisali Stefan Bošković i Aleksandar Radunović Popaj, a režiraće Milorad Milinković. Prvih osam epizoda snimaće se krajem juna i početkom jula, a u septembru se planira nastavak snimanja. O ulozi ne smijem ništa otkrivati, ali će to za mene biti potpuno novo iskustvo. Početkom septembra, moja matična kuća, CNP učestvovaće na Velikom NETA festivalu koji će biti održan u Bukureštu sa predstavom ,,Everyman Đilas” u režiji i po tekstu Radmile Vojvodić. Za sada sam u usmenim pregovorima za pozorišnu predstavu, koja bi trebala da počne u novembru, ali dok ne potpišem ugovor, ništa nije sigurno. I na kraju,tu je projekat NVO “Udruženje glumaca Crne Gore” koji pripremam već godinu dana sa koleginicama i prijateljicama Goranom Marković i Žanom Gardašević- Bulatović, koje će zajedno sa mnom biti i osnivači ove organizacije. Udruženje će se baviti statusom glumaca/ica, unapređenjem i razvojem glumačkog stvaralaštva, afirmacijom članova Udruženja, ustanovljavanjem godišnjih i drugih nagrada, itd.
