14.06.2015. u 7:31
Istoričarka umjetnosti i modna kreatorka Anastazija Miranović današnja je gošća rubrike ,,U ogledalu”. Djetinjstvo je, kaže, asocira na bezbrižnost i toplinu doma. Pamti sva putovanja, ali su joj najdraža ona provedena sa porodicom. Da može, od umjetnika oživjela bi Leonarda da Vinčija, jer smatra da nam takav čovjek treba u 21. vijeku. Pjesma njenog života još nije ispjevana.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na bezbrižnost, toplinu doma, sigurnost i porodicu. Asocira me na prijateljstva, koja su odoljela raznim izazovima, na odlaske kod babe i đeda na Cetinje, na muzičku školu, mažoretke, balet i mnogo toga još što miriše na Kotor, more, porodičnu ušuškanost i toplinu.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Davno je to bilo i zaista se toga ne sjećam. Sigurno sam ga potrošila na zadovoljavanje nekog trenutnog prohtjeva.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na odgovornosti, ozbiljnosti i profesionalizmu. To očekujem od ljudi sa kojima poslovno sarađujem, jer i sama imam takav pristup poslu.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Preporučujem knjige koje se bave umjetnošću. Rado se vraćam klasicima. Preferiram literaturu baziranu na egzistencijalističkoj filozofiji, estetici, tumačenju života i našeg djelovanja. Preporučujem R. Barta, Bodrijara, W.Benjamina, Borhesa, Sartra, Hajdegera, Husrela itd. Filmove bez nasilja. Naročito volim one bazirane na istinitim događajima.
Koje jelo najviše volite?
– Generalno, volim mediteransku kuhinju. Konzumiram često ribu i plodove mora, povrće, voće, razne salate i uopšte, zagovaram laganiju ishranu. Ne mogu izdvojiti jedno jelo koje najviše volim.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Ljubav. Nema prave i krive ljubavi, već il’ je ima, il’ je nema. Iskrenost, razumijevanje i povjerenje su bazična podrška u toj priči.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Leonarda da Vinčija. Njegov prototip univerzalnog genija je tako potreban 21. vijeku. Ovo vrijeme vapi za takvim liderima i vizionarima. Leonardov doprinos civilizaciji i umjetnosti je nemjerljiv i, čini mi se, nedostižan.
Putovanje koje pamtite?
– Sva putovanja pamtim. Srećom, često sam u prilici da ih praktikujem. Najdraža su mi ona vezana za porodične odmore, kada smo na okupu i potpuno posvećeni jedni drugima.
Pjesma vašeg života je?
– Još neispjevana.
Bojana Radonjić