Ana Frank rođena je na današnji dan, 12. juna 1929. godine, u Holandiji i danas bi napunila 85. godina da je preživjela koncentracioni logor Bergen-Belsen u kojem je ubijena u martu 1945. godine.
Djevojčica je bila Jevrejka i provela je rat krijući se sa porodicom na jednom tavanu u Amsterdamu. Tome je prethodio dolazak njemačke vojske 1940. godine kada je okupirala Holandiju. Jevreje su potom preselili u geto. O tom vremenu Ana je pisala u svom dnevniku, u jednoj svesci koju joj je poklonio otac za 13. rođendan.
Njemačka vojska je ubrzo počela da transportuje Jevreje iz Holandije u takozvane radne logore. Mnogima je bilo jasno da je to bio put u smrt. Kada je početkom jula 1942.godine Margo Frank, starija Anina sestra, dobila nalog da se javi za transport u radni logor porodica Frank sklonila se u pusto skladište koje se nalazilo u dvorištu bivše fabrike u kojoj je Anin otac bio direktor.
Ulaz je bio zamaskiran ormanom s dokumentima, a poznanici Holanđani su im uprkos opasnosti dostavljali namirnice i održavali s njima vezu.
Ana je svoj dnevnik vodila kao seriju pisama izmišljenoj dugarici Kiti. Iako je bila izolovana od spoljašnjeg svijeta, bez slobode i normalnog života, Ana nije klonula duhom. Pisala je svoj dnevnik u kojem je iskreno posvjedočila o drami svakodnevice i odrastanja u izolaciji, strahu i skrivanju. Bilježila je svakodnevna dešavanja dok je bila u izolaciji.Ti uslovi života razvili su u djevojčici nevjerovatnu maštu, smisao za druge, osjećaj za pravednost, a iznad svega sazrio duh:
-Najbolji lijek za sve one koji se plaše, usamljeni su ili nesrećni, jeste da izađu napolje, negdje gdje mogu biti sasvim sami sa nebom, prirodom i Bogom. Jer jedino onda čovjek osjeća da je sve onako kako treba da bude i da Bog želi da vidi ljude srećne, usled jednostavne ljepote prirode. Sve dok to postoji -a to će sigurno uvijek tako biti – znam da će uvijek biti utjehe za svaku tugu, ma kakve bile okolnosti – napisala je u svom Dnevniku Ana Frank.
Poslednji zapis datiran je 1. avgusta 1944. godine, jer je kasnije holandska policija uhapsila sve stanovnike po naređenju gestapovca Karla Jozefa Zilberberga.
Anin otac Oto Frank je nekim čudom preživio rat i kada se vratio u Amsterdam došao je do zapisa svoje kćerke. Jedna žena je pronašla taj dnevnik i uručila mu ga je. U početku je Oto Frank čitao kćerkin dnevnik u samoći. Prevodio je fragmente na njemački jezik i slao ih je svojoj majci koja je živela u Bazelu. Kasnije je zavještao svoj arhiv Fondu Ane Frank u Bazelu. Anin Dnevnik je u Holandiji prvi put objavljen 1947. godine, kada je javnost počela da se upoznaje s razmjerama holokosta.
Godinu kasnije je amsterdamska policija počela istragu kako bi otkrila koja osoba je izdala ljude koji su se skrivali u skladištu. Anin otac je odbio da učestvuje u istrazi i ona je prekinuta. Opet je pokrenuta 1963. godine, ali usljed nedostatka dokaza niko nije bio uhapšen.