KOLUMNE
MOJ SVIJET: Trbuhom za kruhom – zar ponovo
Piše: Dušanka Vukadinović
Sjetila sam se danas moje babe. Umrla je prije 30 godina u 80 i nekoj. Od svih tegoba u životu najčešće je pominjala nadničenje koje je, u momentu kada ga je prepričavala unucima, bilo davno iza nje, ali ga je opisivala do detalja. U mojim dječjim mislima ucrtao se zavežljajčić sa malo brašna i još ponekom potrepštinom koji je baba dobijala na kraju dana za naporni rad na tuđem imanju. Nije u njemu moglo biti više od jedne skromne večere za njenu porodicu. Breme ogorčenosti za mrvu hrane.
A babe sam se sjetila nakon što sam danas pročitala tekst o angažmanu i dnevnici sezonskih radnika u ,,Plantažama”. Ako je istina da je dnevnica od pet do deset eura, pa čak iako je cijelih 15, kako je obećano, onda je to standard koji je imala moja baba prije, otprilike, 80 godina. Plata od 450 eura potpuno je nehumana za nekog ko dolazi sa sjevera u nadi da nešto zaradi za svoju familiju radeći 10 sati dnevno u Podgorici. Od te sume odbija se i po dva eura dnevno za dva obroka. Da cijeli ostatak pošalje svojima kući, a da radnik na sebe za mjesec ne potroši ni jedan euro, to nije ni za pola potrošačke korpe.
Možda je za mladog čovjeka, koji nema porodičnih obaveza, sezonski rad dobra prilika u današnje vrijeme, ali je za nekog ko izdržava više članova porodice to samo skromna večera.
Uporedo sa reportažom sa ,,Plantaža” objavljena je vijest da je italijanska Vlada oglasila potrebu za sezonskim radnicima iz regiona. Tamo obećavaju veću dnevnicu. Kažu da je satnica od tri do 12 eura zavisno od težine posla i da angažman obično traje tri mjeseca. Mediji bruje o tome kao da je sudnji dan, a oni našli utočište.
Možda je i to bolje nego ništa – kada smo napustili svoj grad, možemo i državu na tri mjeseca sa nadom da će ono što je obećano biti ispoštovano.
Treba li opet da razmišljamo o zaradi preko granice? Moja dva prijatelja otišla su da rade u Njujork prije nekoliko mjeseci. To nijesu uradili iz hira. Nijesu prezadovoljni, ali odlučili su da stanuju zajedno kako bi smanjili troškove. Na kraju mjeseca moći će da uštede pola plate. Njujork je, kažu, divan grad. Kada se čujemo telefonom, smijemo se, da sakrijemo tugu.
