DRUŠTVO SLAJDER
,,Helikopter roditelji”: Najbolje namjere sa lošim ishodom
Pedagog Tanja Vujović
Ako nijeste znali ,,helikopter roditelji” su oni koji neprestano bdiju nad svojom djecom i ne dozvoljavaju im da se osamostale, već se previše zaštitnički odnose prema njima. U razgovoru za MNE magazin, Tanja Vujović, pedagog u Osnovnoj školi ,,Blažo Jokov Orlandić” u Baru, kazala nam je da se to najviše odnosi na majke, jer su one po nekom nepisanom pravilu brižnije i opterećenije razvojem svoje djece. Termin ,,helikopter roditelj” ironična je kovanica koja se prvi put pojavila još 1969. u knjizi dječjeg psihologa Haima Ginoa ,,Između roditelja i tinejdžera”, gdje jedan tinejdžer kaže: ,,Majka nada mnom lebdi kao helikopter.” Takvih ,, letilica” ima i u Crnoj Gori.
– Naziv ,,helikopter roditelj” prije svega odnosi se na roditelje koji se previše zaštitnički odnose prema svojoj djeci. Oni tako najčešće preuzimaju brigu o školi, ne daju djetetu da se osamostali, od najranijeg doba rade sve umjesto djeteta. Oblače ga i onda kada je dijete već dovoljno veliko i sposobno da to samo učini, vežu mu pertle, zakopčavaju ga, hrane ga duže nego što je to neophodno – kazala je ona.
Istakla je da sve ovo oni rade iz želje da što bolje zaštite svoje dijete, misleći da rade najbolje za njega.
Međutim, to zna da napravi problem u kasnijem životnom dobu, kada se u tinejdžerskim danima nastavi takvo ponašanje, pa se ta djeca teško osamostaljuju. Kaže da takvih roditelja ima i da se sa njima često susreće u školi.
– Neki od roditelja prate djecu do učionice, iako je to zabranjeno, nose im torbu, provjeravaju jesu li se oznojili, dolaze za vrijeme velikog odmora i donose im užinu, presvlače ih… – ispričala je ona i dodala da je to već ekstremna briga, da su oni u svakom trenutku tu i bdiju nad djetetom.
Takva se djeca, smatra, teško osamostaljuju i mnogo teže izgrađuju pozitivnu sliku o sebi.
– Sporije izgrađuju samopouzdanje jer misle da ne mogu dovoljno dobro da rade nešto, ako ih neko ne kontroliše ili radi umjesto njih – objašnjava naša sagovornica.
Oni su zbog toga, ističe, često neodgovorni i u obavljanju školskih zadataka.
– Imate situacije u kojima ne prate na času, ne zapisuju šta im je za domaći, već njihove majke ili očevi zovu drugu djecu ili učiteljicu da ih pitaju šta treba da se nauči – kaže Vujović.
Smatra da roditelji ovo rade nesvjesno, iz straha i nesigurnosti, kao i želje da sve drže pod konrolom.
– To se kasnije odražava na odabir partnera, škole i svega drugog, iako su rezultati takvog ponašanja roditelja najvidljiviji u predškolskom i ranom školskom uzrastu – zaključuje Vujović.
Katarina Janković
