DRUŠTVO PREPORUKA
VREMEPLOV: Podsjećanje na Dan mladosti
Danas je 25. maj, koji se na inicijativu Josipa Broza Tita slavio kao Dan mladosti od 1957. godine. Čak i sedam godina poslije njegove smrti, do 1987. godine, taj praznik slavio se u Jugoslaviji u znak sjećanja na njegov lik i djelo. Titov rođendan bio je praznik omladine, a njegova štafeta je štafeta mladosti.
Prva štafeta mladosti pošla je 5. maja 1957. godine iz Kumrovca, rodnog mjesta Josipa Broza. U njoj je učestvovalo 12.500 omladinaca koji su trčali trasu dugu 9.000 metara i tako predavali Titu prvih deset štafetnih palica i Plavu knjigu sa 15.000 potpisa omladine Šumadije. Svake naredne godine, štafeta je polazila iz drugog mjesta i tako simbolično obilježavala značajne datume i događaje iz istorije jugoslovenskog naroda. Tito je lično primao nosioce štafete pred Belim dvorom u Beogradu, čemu je uvijek prethodio svečani doček na Trgu Republike.
Ova toliko popularna priredba kojoj su se svi u to vrijeme radovali, ukinuta je 1987. godine.
Iako se odavno ne slavi ovaj datum, ekipa MNE magazina je uz podsjećanje na ovaj dan pitala Podgoričane koji se sjećaju ovog događaja, kako je izgledala proslava i šta je je ona za njih predstavljala. Braća Tarik i Zlatko Rustemagić bili su raspoloženi da evociraju uspomene na Dan mladosti.
Tarik Rustemagić:
-Kako da ne, odlično pamtim štafetu. Tog dana nijesmo išli u školu, bili smo djeca, nosili smo crvene marame…Bilo je muzike na tim priredbama, a organizovali su se i izleti. Kao djeca smo svi to voljeli. Kasnije su bila učešća omladine u tim priredbama i bilo je zabavno biti dio toga. Štafeta i radne akcije meni nijesu nešto posebno značile, ali druženje je bilo lijepo i pamtim to kao nešto posebno. Većina mojih drugova i ja smo to doživljavali kao priliku da se družimo i upoznajemo jedni druge, pogotovo djevojke. To je bio poseban dan, poseban doživljaj…
Zlatko Rustemagić:
– Dok se slavila štafeta mladosti, to je bio veliki praznik. Čekala se u svim gradovima da dođe, nije bilo razlike među nama, već smo svi bili isti. Čak smo bili i uniformisani sa plavim kapama i crvenim maramama. Za mene je to predstavljalo bratstvo i jedinstvo, ali i prosperitet. Znalo se, ako ste ujedinjeni da to znači prosperitet zemlje i budućnost koju nismo mogli da ostvarimo kao jedinke, već samo zajedničkim snagama. Tada smo bili svi zajedno, a sada nema tog jedinstva. Svi su rado išli na taj događaj, jer je on bio pravljen za opšte dobro, za dobro naroda.
K.J.
