Porto Novi
DRUŠTVO SLAJDER

RODITELJI OPREZ: Djeca mogu postati zavisnici od interneta i video igrica

Milan_555 (2)

Psiholog Milan Radovanović

Zavisnost djece od video igrica fenomen je sa kojim se suočavaju brojna društva u svijetu, među kojima je i naše. To za MNE magazin kaže psiholog Milan Radovanović iz Savjetovališta za osobe sa problemom zavisnosti od interneta.

U  desetogodišnjem iskustvu, on je imao priliku da upozna zavisnike od interneta različitih godina. Njegov najmlađi pacijent je imao osam godina, a najstariji čak 64 godine.
Zavisnost od video igrica postoji svuda u svijetu, pa su se u Srbiji prvi zavisnici počeli pojavljivati 2005. godine, a u Crnoj Gori tek 2010. godine, kaže naš sagovornik koji radi u savjetovalištima u Podgorici i Beogradu.

On je rekao da deset odsto svjetske populacije koja koristi internet ima problematično ili zavisničko ponašanje, ali da u Crnoj Gori ovaj problem nije u velikoj mjeri.
– Radio sam u Podgorici u savjetovalištu i mogu reći da zavisnosti ima, ali ne u prevelikoj ili zabrinjavajućoj mjeri. To su uglavnom muškarci između 15 i 25 godine, inteligentni i nadareni, koji su prije zavisnosti od interneta imali velika dostignuća u školi i na studijama –  kazao je on.
Ova zavisnost je kao i svaka druga, sa razlikom što je nehemijske prirode.  Najsličnija je patološkom kockanju, s tim što osoba čitav svoj dan posveti video igricama.
– Kada to krene da progresira i da se više razvija, osoba napušta školu, ili studije. Tada počne da se izoluje, prestane da prati neke društvene tokove, udaljava se od porodice i sve više se zatvara u svijet video igara i to postaje njihova preokupacija – objašnjava naš sagovornik.
Imao je situacije u kojem je njegov pacijent proveo više od 37 sati za kompjuterom, bez ustajanja, osim do toaleta.
-U tim situacijama pacijent ne može bez kompjutera, a ukoliko bi na silu bio otrgnut od njega, on bi počeo da daje znake apstinencijalne krize slične kao kod drugih zavisnosti. Naravno, to nije dramatično kao kod alkoholizma, iako postoji nesanica, a veoma često i agresija – kaže on.

Kao pacijenta je imao i baku od 64 godine koja se liječila od pretjerane upotrebe interneta.
Djeca koja su u predškolskom dobu, prema njegovim riječima nijesu zavisnici, iako pri oduzimanju kompjutera vrište i agresivno se ponašaju.
– Ključno je da djecu u predškolskom uzrastu kontrolišu roditelji i da im ne dozvole da koriste kompjuter u velikoj mjeri. Mora se voditi računa i o sadržaju, to je jako važno. Djeca igraju igrice koje su neprilagođene njihovom uzrastu, neprimjerne za njih i mogu štetno da utiču na njihov razvoj – objašnjava on.

Djeca su u velikom broju slučajeva agresivni prema svojim roditeljima kada im zabrane upotrebu kompjutera u velikoj mjeri, a bilo je slučajeva u kojima su htjeli da se ubiju, kada su prestali da govore, nijesu izašli iz kuće mjesecima, kada su režali na svoje roditelje, tukli ih… To su kako kaže Radovanović ekstremni slučajevi sa kojima se susretao.

Boy (9-11) playing games console (focus on hands and control)

www.huffingtonpost.com

Prema njegovim riječima desetak godina unazad, industrija video igrica na zapadu zarađuje mnogo više nego filmska, pa su njihovi autori zaradili ogroman novac i uspjeli nekim svojim istraživanjima da dokažu da video igrice ne podstiču zavisnost, već pomažu čovjeku da je kanališe u pravom smjeru.
Sa druge strane, kaže on, 2007. godine kada je Hilari Klinton bila senator u državi Kolorado, desilo se da su dječaci poubijali prolaznike na ulici pod uticajem video igrice.
– Tada su neka istraživanja pokazala da agresivne igre podstiču agresivno ponašanje. I moje iskustvo je da ima djece kod kojih agresivna igra podstiče agresivno ponašanje, ali imate i one kojima igrice pomažu da se oslobode viška agresije, to sve zavisi od ličnosti- kazao je Radovanović.
Smatra da je odgovornost roditelja velika, kada je u pitanju zavisnost od video igara, ali i socijalnih mreža, koje sve više uzimaju maha.

– Facebook i slične društvene mreže ne bi smjeli koristiti mlađi od 13 godina  i roditelji su ti  koji ih stalno moraju nadgledati – kaže Radovanović.

Katarina Janković