19.05.2015. u 6:40
Građani mogu da se pozovu na zastaru duga starijeg od dvije godine za električnu energiju, vodu, održavanje čistoće i telekomunikacione usluge ako u tom periodu nijesu utuženi – kaže direktorica Centra za zaštitu potrošača Olga Nikčević. Ona navodi da preduzeća koja pružaju ove usluge, odnosno njihovi operateri sa kojima su građani najčešće u kontaktu, uglavnom tumače zakon kao da zastara ne postoji, što nije tačno.
– Preduzeća najčešće utuže potrošače i prekidaju zastaru, ali nekada to i ne učine. Potrošači, kojima nikada nije stiglo obavještenje da su utuženi, a stižu im upozorenja o obustavi usluga zbog duga starijeg od dvije godine, treba da odu u sud i provjere da li su utuženi. Ako nijesu, imaju pravo da ne plate dug i pozovu se na zastaru, ali samo preko suda – navodi Nikčević.
Advokat Miloš Vuksanović, takođe ističe pravo potrošača da se pozove na zastaru.
– Potrošač treba da istakne prigovor. Ako sud ustanovi da je došlo do zastarjelosti odbaciće se bilo kakva vrsta postupka vezano za potrošača. U suprotnom sud donosi odluku po kojoj je potrošač dužan da plati dugovanja – navodi Vuksanović.
Iz EPCG su nam saopštili da ta kompanija svoja potraživanja štiti od zastarijevanja redovnim utuživanjem potrošača koji imaju dug za utrošenu električnu energiju, vodeći računa o zastarnim rokovima koje propisuje Zakon o obligacionim odnosima.
– Važno je naglasiti da Zakon čl. 389 predviđa rok od deset godina, za potraživanja potvrđena pravosnažnim sudskim dokumentom. U slučaju da sud utvrdi pravosnažnom odlukom da je dug zastario, EPCG gubi mogućnost naplate duga prinudnim mjerama i sudskim putem. Zbog duga za koji je sud utvrdio da je zastario EPCG ne isključuje potrošače, već se odluka o otpisu donosi na kraju godine prilikom razmatranja godišnjeg izvještaja o poslovanju – saopšteno je iz EPCG.
Na pitanje koliki je broj odluka o zastari duga donešen iz EPCG ne odgovaraju konkretno.
– Zanemarljiv je broj slučajeva u kojima je u sudskom postupku utvrđena zastarjelost – odgovor je koji smo dobili iz službe za informisanje ove kompanije.
Ni iz Višeg suda nijesmo dobili o podatak o procentu odluka o zastari dugovanja.
Sudija Višeg suda u Podgorici Sonja Drašković citira zakon da ,,potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimničarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva zastarijeva za dvije godine. Ona navodi da je tačno da veliki broj sporova završi u korist tužioca i to kada sud nađe da je njihov zahtjev za isplatu duga po osnovu isporučene električne energije osnovan.
– Međutim, u situacijama kada tuženi istakne prigovor zastarjelosti, a sud nađe da je prigovor osnovan, takav tužbeni zahtjev sud odbija. Postoji veliki broj sudskih postupaka gdje se utvrdi i da je prigovor zastarjelosti samo djelimično osnovan, pa u skladu sa tako utvrđenim činjeničnim stanjem, sud donosi odluku kojom tužbeni zahtjev usvaja samo djelimično – navela je Drašković.
U priču o naplati dugovanja često su uključene i agencije koje su ih otkupile, najčešće za telekomunikacione usluge. Agencije telefonom često pozivaju građane, pa čak i njihove najbliže srodnike da plate dugovanja starija čak i od pet godina, a da im nikada tim povodom nije stiglo utuženje. Od stručnjaka iz pravne branše nijesmo uspjeli da dobijemo precizan odgovor da li agencije imaju pravo da zovu građane na njihove privatne telefone kako bi potraživali dugovanja, s obzirom na to da mogućnost otkupa duga od treće strane nije navedena u ugovorima koji su korisnici usluga sklopili sa telekomunikacionim kompanijama. Tačnije, stručna mišljenja su bila podijeljena.