ART
EMIR ĆATOVIĆ: Priželjkujem ulogu negativca
Mladi glumac Crnogorskog narodnog pozorišta Emir Ćatović za MNE magazin otkriva da do sada nije imao priliku da sarađuje sa rediteljem Egonom Savinom, ali bi volio da se to desi. Njegova ambicija, kaže, nije da bude poznat već da bude glumac. U svakoj ulozi je uživao, a posebno u onoj gdje je glumio Muharema u predstavi ,,Crveni petao leti prema nebu”, iako priželjkuje da se publici predstavi i kao negativac.
Imate veliki broj premijera. Kako gledate na to što Vas tako često angažuju za predstave?
– Niko to ne zna, imam jaku vezu, guraju me! Šalim se, jednostavno je – mnogo volim da radim (ovaj) posao i trudim se da dam najbolje od sebe. Sve ostalo je višak.
Koji je to režiser sa kojim još nijeste imali priliku da sarađujete, a voljeli biste da Vas angažuje za predstavu ili film?
– Prvo ko mi sada pada na pamet od tih značajnih imena sa prostora Balkana, a sa kim nijesam imao priliku da sarađujem je Egon Savin. Volim predstave koje je on režirao, neke sam gledao više puta. Volio bih da sarađujemo, zaista. Ali, isto tako bih volio da se desi saradnja sa slovenačkim rediteljem Dijegom de Breom koji je režirao ,,Gorski vijenac” u CNP-u. Njegova predstava ,,Kad sam bio mrtav” jedna je od najboljih koje sam ikada odgledao u pozorištu.
Koliko se u Crnoj Gori cijeni gluma kao vid umjetnosti?
– Hvala na ovom pitanju. Ocjene, da li je pojedini glumac dobar ili loš, prilično su jednodušne. Tu jednodušnost rijetko nalazimo u drugim umjetnostima… Ne znam kako, zbog čega, ali, čini mi se da većina misli, a mediji u zadnje vrijeme protežiraju, da je gluma isto što i zabava. Glumac nije zabavljač, niti je umjetnost zabava. Može i treba da bude, ali ne na prvom mjestu. Moja percepcija nije da budem poznat, već da budem glumac. Dakle, uloga zabavljača se mnogo razlikuje od uloge reformatora. Čini mi se da većina i ne zna, ali samo zato što su nezainteresovani, šta zapravo predstavlja gluma.
Da li biste kao glumac voljeli da se oprobate u nekoj većoj sredini i da li Vas mala sredina kao što je Crna Gora ograničava u tom smislu?
– Volio bih naravno. Mislim da je to dobro za svakog mladog čovjeka, da ispita, isproba i proširi granice svojih mogućnosti i interesovanja. Međutim, ja sam od onih koji razloge za sve traže u sebi, a ne u drugima, pa samim tim smatram da je uvijek problem u meni. Mislim da nas niko drugi i ne ograničava do mi sami sebe.
Koje Vam uloge bolje leže – emotivnog lika ili negativca ? Koju ulogu više priželjkujete?
– Kombinacija ovo dvoje bi bila idealna. Ali neću kriti, za sad priželjkujem ulogu negativca. Baš.
Predstava ,,Bokeški d-mol” je ostavila jak utisak na publiku u Crnogorskom narodnom pozorištu? Koliko Vam znači rad sa glumcima u toj predstavi i režiserom Milanom Karadžićem?
– Ta saradnja je u svakom smislu bila čisti pogodak. Sa glumcima, od Milene Dravić velike zvijezde bivše Jugoslavije i svih ostalih mojih kolega sa kojima sam počeo prve scene još na Akademiji, do saradnje sa Milanom Karadžićem koja se nastavila kasnije i sa ,,Gorčilom”, sjajnog teksta Stevana Koprivice… I naravno ništa ovoga ne bi ni bilo da nije velikog truda koji svake godine ulažu ljudi iz Centra za kulturu Tivat za kvalitetan kulturni život na Primorju.
U kom ste liku najviše uživali?
– To je lik Muharema iz filozofskog romana Miodraga Bulatovića ,,Crveni petao leti prema nebu”. Rekao bih da je to Bulatovićev Raskoljnikov. Po dramatizaciji i režiji reditelja Gorana Bulajića komad je postavljen u Centru za kulturu u Bijelom Polju. Sve svoje uloge do sada volim i jako uživam dok igram te likove, ali ovo je uloga gdje su se mnoge neke stvari poklopile, pa sam zato, čini mi se, više uživao nego ranije. To je negdje i prirodan tok bar kada je u pitanju moje iskustvo, a i dokazao sam sebi da sam spreman i za takve uloge.
Katarina Janković
