KOLUMNE
MOJ SVIJET: Tišina, molim
Piše: Dušanka Vukadinović
Današnja civilizacija razvila je kulturu brbljanja. To kaže i papa Franjo, revolucionar u medijskom predstavljanju crkve u javnosti. Papa, kao odličan komunikator, zna da je previše priče kontraproduktivno, pa čak i štetno.
Sa druge strane, naučnici procijenjuju da su putem interneta, štampe, radija i televizije ljudi zatrpani sa čak 100.500 riječi dnevno ili 23 u sekundi. Oni, smatraju da je to bombardovanje informacijama veoma stresno, da ljudi postaju otuđeni i pate od poremećaja koncentracije jer naš mozak nema kapacitet da istom brzinom obrađuje inpute koje prima. U prevodu to bi značilo da je ljudska pažnja rastrgana na intervale, tačnije razmišljamo kratko i površno – o bitnim i nebitnim stvarima.
Sredstva informisanja i komunikacije razbijaju moć suštinskog i dubokog ljudskog promišljanja, a kažu da otupljuju i osjećanja. Ako se uzme u obzir i naša lična dnevna komunikacija, direktna ili posredna putem mobilnog telefona ili računara, čovjeku kao da ne preostaje vremena da razmišlja. Često se stiče utisak da samo pričamo svoje, a nije da ne želimo da slušamo sagovornika. Jednostavno naš mozak je pretrpan, pa »sporije vari« kao želudac nezdravu kombinaciju hrane.
Nije problem samo u količini, nego i u sadržaju informacija koje dobijamo putem medija ili onim koje u svakodnevnoj komunikaciji razmijenjujemo jedni o drugima. Mediji, čast izuzecima, uglavnom serviraju senzacionalizam najbrutalnijeg tipa, garniran lažima. U tok-šouima često svoje stavove obrazlažu ljudi bez profesionalnog, nekad i moralnog kredibiliteta.
Na šta se svodi naša dnevna konverzacija? Žalimo se na posao, platu, zdravlje, kolegu, prijatelja, rođaka. Pričamo, jer je ćutanje nepravedno proglašeno neprijatnim. Ipak, postoje ljudi koji su svjesni da su izloženi medijskom i komunikatorskom teroru, te da u tom smislu i oni mogu da budu teroristi. U mjeri mogućeg gase televizore i računare, ne javljaju se na telefonske pozive. Makar na kratko isključuju se iz globalne brbljaonice i puštaju svoj mozak da posti u tišini.
