ART SLAJDER

DAN ORIJAN: Djecu treba učiti da slijede svoje snove

pisac_Izrael_3

Dan Orijan na promociji knjige u Podgorici

Izraelski diplomata, bivši gimnastičar i pisac Dan Orijan priredio je divnu i zabavnu promociju djela za djecu ,,Kad tata poraste” na Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici. Svemu tome doprinijeli su i sjajni učenici odjeljenja IV-3 osnovne škole ,,Radojica Perović”, koji su na događaj došli sa učiteljicom Lidijom Zečević.

pisac_Izrael

Dan Orijan zadivio je osnovce gimnastičkim vještinama

Čitali su simpatični mališani odlomke iz knjige, a na kraju svi su željeli da postave pitanja koja su svojom mudrošću oduševila i samog autora. ,,Da li mislite da bi roditelji trebalo da pročitaju ovu knjigu?”, te ,,Da li Vam je žao što niste postali gimnastičar?” i ,,Da li biste voljeli da imate kćerku i njoj posvetite knjigu?”, ,,Da li planirate da otvorite prodavnicu slatkiša?”, ,,Što je bio motiv da napišete ovu knjigu?” bila su samo neka od pitanja.

Dan Orijan ima troje djece, od 19 do 12 godina. Tom iz knjige ,,Kad tata poraste” zapravo je njegov najstariji sin.

Orijan je rođen u Jerusalimu i šef je odjeljenja za Balkan u Ministarstvu vanjskih poslova Izraela, pa se ekipa ,,Montenegro magazina”, pričajući sa njim o djetinjstvu i životnim lekcijama, dotakla i Balkana.
Kako je izgledalo Vaše djetinjstvo u Jerusalimu?

– Bilo je to davno (smijeh). Posebno je bilo odrastati u Jerusalimu. To je mjesto koje je sa jedne strane sveto, monoteistički religiozni središnji centar je tamo. Moje djetinjstvo bilo je vrlo sekularno. Imao sam divno djetinjstvo. Imao sam velike snove kao dijete. Svirao sam klavir, bio gimnastičar, košarkaš, bio sam siguran da ću činiti i pisati velika djela. Kroz godine shvatio sam da moram da pravim kompromise. To je život. Napravili smo trik u ovoj knjizi. Dječak je zapravo glas razuma. Obično su roditelji ti koji kažu djeci što mogu ili ne mogu da urade. Kao dijete sam imao velike snove i na mnogo načina, imao sam veliku podršku roditelja. Oni su me tjerali da idem što je dalje moguće. Isto pokušavam da uradim sa svojom djecom.

Što su Vaša djeca naučila Vas, a što Vi njih?

– Teško je to reći. Pokušavam da ih naučim da bi trebalo da rade ono što vole, na način da ne povređuju druge i da postave visoke ciljeve. Da imaju velika očekivanja, jer jedino ako postave ljestvicu visoko, uspjeće. Ako na bilo koji način da inspirišem djecu da se ostvare, ali i da posmatraju stvari oko sebe, mislim da sam uspio. Ono što učim od njih jeste da to što je njima važno nije ono što ja očekujem. Važno je gledati kako djeca rastu, uvidjeti što je njima bitno, a onda pokušati da komunicirate sa njima, da pronađete teme koje njih interesuju, što nije uvijek lako.

Koliko je važno za čovjeka da zadrži dijete u sebi?

– Bitno je do nekog nivoa. Smatram da je dobro zadržati dijete u sebi, posebno ako imate ovako ozbiljan posao kao ja, ali ne cijelog života. Upoznajete druge diplomate, ministre, premijere, tako da je dobro imati mjesto, kutak u životu, pored porodice, na koje možete otići, ostvariti sebe i svoje potrebe. U mom slučaju to je gimnastika, skakanje, kao i pisanje za djecu.

pisac_Izrael__promocija-knjige

Učenici IV-3 osnovne škole ,,Radojica Perović” iz Podgorice oduševili su pisca mudrim pitanjima

Koja je to stvar koja Vas je najviše iznenadila o Balkanu?

– Sami dolazak ovdje. Sajam je nevjerovatan. Toliko je bilo djece, zaista mi se mnogo dopalo. Bili su tako mudri. Postavljali su tako dobra pitanja, zaista ih je zanimalo što sam imao da kažem. To je divno.
Bavim se Balkanom samo dvije godine. Ako mogu da kažem nešto što me je zaista iznenadilo u lošem smislu, to je da mi se čini da postoji toliko bliskih zemalja u kojima je i dalje mnogo tenzija. Očekivao bih od zemalja koje su blizu da nijesu u takvom konfliktu, ali opet, nije se dugo ratovalo što je dobro i nadam se da će tako ostati. Nadam se da će u našem regionu susjedi razumjeti da je bolje da pregovaraju, ali potrajaće dok dođemo do tog trenutka.

Crna Gora je nevjerovatna. Samo sam vidio nekoliko mjesta, ali već sam zaljubljen u vašu zemlju. Čini mi se da ima dosta interesantne umjetnosti, ljudi ovdje prepoznaju dobru umjetnost i siguran sam da ćemo na tom polju imati puno saradnje. To je, takođe, bilo dobro iznenađenje i nadam se da će ostati tako još dugo.

Kakva su Vaša predviđanja za Balkan u bliskoj budućnosti?

– To je vrlo teško pitanje. Prvo ću vam reći čemu se nadam, a to je da većina, ako ne i sve zemlje Balkana postanu članice Evropske unije, da će određene države, a svakako je Crna Gora jedna od njih, postati članice NATO-a. Bio bih oprezan u davanju predviđanja i za jednu ili dvije male balkanske zemlje, kamoli za sve. Sa sigurnošću mogu da kažem da ako je potencijal ostvaren, nema sumnje da će Balkan vrlo brzo postati snažniji i imati čvršći savez i saradnju sa Izraelom. Nadam se da će tenzije između drugih skupina i nacija se smanjiti, ali to je nešto što zaista ne možete da predvidite. Mislili smo da pitanje Albanaca nije na programu i odjednom čujem Edija Ramu da je nešto rekao. Mislio sam da su tenzije u Makedoniji skoro okončane, a sada vidimo proteste. Ovo je samo nekoliko primjera. Sa druge strane, vrlo sam optimističan. Juče sam razgovarao sa ljudima u Ministarstvu vanjskih poslova. Vidim da postoji stvarna želja da se bude dio Evropske unije i NATO-a i da postoji istinski interes za napredak, za usavršavanje u polju visoke tehnologije, razmjeni iskustava o ovim pitanjima i nadam se da će se to desiti.

Bojana Radonjić