ART SLAJDER
ALEKSANDRA POTER: Prava ljubav mora da dođe u pravo vrijeme
Britanska književnica Aleksandra Poter bila je gošća na otvaranju desetog Međunarodnog sajma knjiga u Podgorici gdje je promovisala aktuelni roman ,,Ljubavni detektiv”.
Danas odlazi iz Crne Gore, pa je ekipa ,,Montenegro magazina” iskoristila priliku da se na kratko susretne sa njom u ,,Gradskoj knjižari”. Simpatična, prirodna i nasmijana, Poter je osvojila srca svih u sali. Razgovor sa njom protekao je za tren.
Volite da putujete i iz toga crpite inspiraciju za romane. Posjetili ste Indiju, Meksiko, upravo ste završili pisanje knjige ,,Love from Paris” (,,S ljubavlju iz Pariza”) koja predstavlja nastavak ,,Ljubavnog detektiva”. Ta će knjiga biti objavljena u julu, je li tako?
– Izdavači su se predomislili, biće objavljena u septembru.
Koliko je inspirativan bio Pariz za Vašu glavnu junakinju Rubi Miler i Vas kao književnicu?
– Jeste li bili u Parizu? To je jedno predivno mjesto i vrlo inspirativno. Puno je istorije i to je grad za zaljubljene. Imaju dva mosta i svi postavljaju katance na njih sa ljubavnim porukama. Sjajno mjesto za ljubavnog detektiva i njeno istraživanje ljubavi, jer ljubav je svuda.
Dilajla je autobiografski lik. Koliko je Vaše junakinje Rubi Miler u Vama?
– Postoji dio Dilajle, Rubi, Emili, Šarlot, svih mojih junakinja u meni, jer ono što pišem dio je mene. Kada bih pisala o sebi, ne bi to bilo zabavna knjiga, jer bi bilo kao da pišem dnevnik. Mislim da treba da uzmete i unesete u roman djelić sebe, a onda iskoristite maštu da stvorite lik koji nijeste vi, jer bilo bi teško da pišem o sebi. To bi bili memoari, zar ne? Volim da koristim maštu da stvaram likove koje biste voljeli da upoznate.
Koje je najinspirativnije mjesto na kojem ste napisali rečenice za roman? Da li je to plaža, kafe-bar…?
– Pisala sam na različitim mjestima. Postoji tu više faktora – biti na novom mjestu je inspirativno. Pišem i u bibliotekama u Londonu. Postoji predivna velika biblioteka u tom gradu. Ponekad najinspirativnije vrijeme može biti kasno naveče, kada je sve tiho, kada nema telefona, i-mejlova, ništa od toga. Potpuno ste usredsređeni na taj drugi svijet. Možete sjedjeti u domu, ali nijeste u njemu, već u tom drugom svijetu. Isključen je spoljašnji svijet. Mislim da tu možete naći pravu inspiraciju. To je danas vrlo teško. Imate i-mejlove, telefonske pozive, ,,Tviter”, ,,Instagram”…
Pisali ste knjige i do šest ujutru?
– Da, ne radim to više. Morala sam. Živjela sam tada u malom stanu sa momkom. Nijesam nigdje mogla da pišem. Onda bi on odlazio u krevet, a ja radila.
Premda je boravak kratak, da li osjećate da Vas je Crna Gora bar malo inspirisala za novi roman?
– Da, smatram da upoznavanje novih ljudi, čitalaca, ostvarivanje novog iskustva i pogleda na nove stvari uvijek je inspirativno. Žao mi je što nijesam ovdje ostala duže. Voljela bih da se vratim. Vjerovatno i hoću, jer suprug voli da putuje, tako da vratićemo se i vidjeti više predjela vaše zemlje. Čak i ovo malo bolje je nego ništa.
Juče ste na promociji knjige pričali o Vašem romanu ,,Gospodin Darsi i ja” (prim. a. Darsi je lik iz romana Džejn Ostin ,,Gordost i predrasuda”). Rekli ste da ste tada bili singl i da su svi momci u poređenju sa Darsijem bili bezlični. Da li ste pronašli gospodina Darsija u svom suprugu?
– Čudna stvar jeste, a neko mi je to jednom rekao, da kada tražite momka, ne nalazite ono što želite, već što vam je potrebno. Znala sam ja njega, upoznali smo se prije 20 godina. U pitanju je tajming, postoji pravo vrijeme za sve. Tada, prije 20 godina, on nije bio pravi čovjek za mene. Ali kako odrastate, mijenjate se. Nije bio tip momka za kojeg sam mislila da ću se ikada udati, ali sada je pravi čovjek za mene. Imate u glavi zamisao kakav bi momak trebao da bude, a on nije bio taj tada.
Uvijek sam zamišljala Darsija kao savršenog momka.
– I ja! Onda sam napisala knjigu i on nije savršeni momak.
Diplomirali ste na odsjeku Engleski jezik i film. Da li planirate da snimite film po svojim romanima, jer njihov ste pisac, tako da najbolje znate kako sve to ide?
– Bilo bi fantastično da se napravi film na osnovu mojih romana. Vrlo je teško da sami snimite film. Živjela sam dugo u Americi, u Los Anđelesu. Pravljenje filma košta puno. Morate da imate produkcijski tim, koji mora da prikupi novac. Čak i mali film košta milion dolara. Nadam se da će jednoga dana napraviti film po mom romanu. Nije to nešto što mogu sama da uradim. Potrebna vam je armija za taj poduhvat. Zahtjeva i puno vremena.
,,What's new, Pussycat” i Dilajla, kao naziv romana i ime junakinje (prim.a. ujedno i imena pjesama velškog pjevača Toma Džonsa). Jeste li obožavateljka Toma Džonsa?
– Jesam, ogromna. Volim njegovu muziku. Moji roditelji voljeli su Toma Džonsa. To mi je i bila ideja za prvi roman, jer sjećam se odrastanja uz njegovu muziku. Jeste li ga slušali uživo?
Da, u Beogradu, prije nekoliko godina. Sjajan je!
– Da, njegov glas je još dobar! Nevjerovatno, zar ne? Ima 70 godina.
Bojana Radonjić
