ART SLAJDER
ISKENDER PALA: Jedan od narednih junaka mog romana biće iz Podgorice
Turski pisac Iskender Pala promovisao je sinoć svoja djela na Međunarodnom sajmu knjiga u garaži podgoričkog tržnog centra ,,Delta city”.
Ovaj vrsni poznavalac osmanlijske poezije, kolumnista, profesor, autor školskih udžbenika i savremenih romana izdvojio je vrijeme za čitaoce ,,Montenegro magazina” i pričao im o Istanbulu, novom djelu, Osmanlijskom carstvu i Crnoj Gori.
Koliko ste upoznati sa crnogorskom književnošću?
– Bila bi laž da kažem da znam mnogo o crnogorskoj književnosti. Kad sam krenuo ovamo, naravno da sam pogledao o kakvoj je zemlji riječ. Idem u jednu stranu zemlju da saznam što više o njoj, ali vjerujte kad se vratim da ću se malo više zainteresovati. U svom prvom romanu sam govorio o balkanskim zemljama. Naravno, tu se pominje i Crna Gora.
Da li će Vam ova posjeta poslužiti za dalje istraživanje o Osmanlijskom carstvu?
– Naravno da ću se vratiti obogaćen odavde, jer sve što posjetim, koju god zemlju da posjetim i ljude koje upoznam pominjem u svojim romanima. Naravno da ću iz Podgorice uzeti osobu za nekog junaka svoje knjige. Ne pominjem tamo poimenice gradove, ako je to bila Podgorica da će biti Podgorica, ali likove hoću. Obogaćen ću se vratiti i upotrijebiti to. Vjerujte da će Crna Gora odsad u mojim mislima biti na jednom mnogo važnijem mjestu nego što je bila.
Izjavili ste da ste poslužili kao most između Osmanlijskog carstva i sadašnjice. Na koji način?
– Moj život i 35 godina akademskog života kao profesor prošao je objašnjavajući današnjoj omladini ono što je prošlo i što je bilo u prošlosti. Želim da današnjoj omladini prenesem sve ono što je bilo važno, ispravno i tačno. Ovo nije da bih omladinu vratio u istoriju, već želim da u budućnost idu što snažniji. Ako omladina zna da su u prošlosti njihovi pradjedovi bili ispravni, učeni, da su bili na pravom putu i oni će se tako osjećati hodajući ka budućnosti. Oni će iste stvari raditi, biće vrijedni, učeni i ispravni.
Na čemu sada radite?
– Turska je 1980. imala jedan vojni udar. Ja sam u tom periodu bio na ulicama, anarhista među anarhistima. Želim da napišem jednu ljubavnu priču koja pripada tom periodu. Želim da opišem Tursku gdje je bila i dokle je došla, sve ono loše što se tim vojnim udarom desilo. I ja, među milionima mladih, bio sam uništen tim događajem.
Oni koji obiđu Istanbul vrate se tužni jer ,,dio njihovog srca zarobi taj grad”. Šta čini Istanbul gradom u kojem dio nečijeg srca, pa i nas stranaca ostaje tamo?
– Ako vam je srce ostalo tamo, znači da je, ako gledamo unazad negdje prije 300 godina, vaše srce bilo u Istanbulu, pa ste ga opet našli u genima. Ako takav osjećaj imate prema Istanbulu, to znači da je Istanbul vaš grad. Mi ljudi iz Istanbula smo otvoreni, svima otvaramo svoje srce i onda želimo da i oni otvore svoje srce i daju nam ga.
Bojana Radonjić
Foto: Filip Rašović
