MAGAZIN PREPORUKA

AUTOMOBILI: ,,Sitroen ajkula” promijenio tok istorije

4.05.2015. u 17:29

Automobil ,,Sitroen DS”  mnogo čemu je bio prvi – prvi zaobljeni automobil, jer su tada ulice krasili kockasti modeli, prvi je auto sa masovnom proizvodnjom i prvi je serijski automobil sa prednjim disk kočnicama.  U Francuskoj ga nazivaju ,,dese”, što znači boginja, dok je u svijetu zbog neobičnog dizajna poznat kao ,,ajkula“.

U godišnjoj anketi ,,Automobil decenije” Svjetskog auto moto udruženja, predstavnicima ,,Sitroena” 1999. uručeno je priznanje za treće mjesto za dizajn vozila, dok je u njemačkom časopisu ,,Auto motor und sport” model ,,DS” proglašen najboljim autom od Drugog svjetskog rata do danas zbog bezvremenskog dizajna i naprednih tehnologija. Godine 2009. vodeći svjetski dizajneri automobila proglasili su ga u anketi časopisa ,,Classic & sports car” najljepšim svih vremena.

Istorijat

Nakon invazije nacista na Francusku 1940. godine, ,,Sitroenov” direktor Pjer-Žil Bulanžer kazao je svojim dizajnerima da sakriju nacrte i prototipe. Znao je da rat neće trajati dovijeka, a kada prestane, Francuska će biti u lošem stanju. Radilo se na modelima ,,2CV” i ,,DS”. Bulanžer je želio da ,,DS” model predstavlja novu Francusku, ono što je ona u stanju da napravi nakon teških vremena i kao takva bude predstavljena svijetu.

Nakon 18 godina tajnog razvoja, model ,,sitroen DS 19” prikazan je 5. oktobra 1955. godine na Sajmu automobila u Parizu. U prvih 15 minuta na Sajmu su upisane 743 porudžbine, da bi ih na kraju dana bilo 12.000. Prodaja je počela u proljeće 1956.
Od tada pa u narednih 20 godina, prodato je 1.455,746 modela.

Italijanski vajar i dizajner Flaminio Bertoni, ujedno šef odsjeka za dizajn u kompaniji ,,Sitroen”, i francuski vazduhoplovni inžinjer Andre Lefebvr najzaslužniji su za stvaranje ,,Sitroena DS”. Bertoni je dizajnirao karoseriju. Namjerno je izostavio klasičnu masku hladnjaka da bi dobio na aerodinamici. Ona je većinom napravljena od čeličnih limova ali je krov bio od fiberglasa, a hauba od aluminijuma. Klasične papučice zamijenilo je gumeno dugme na podu. Rezervoar je bio montiran unutar snažne šasije, a volan sa jednim krakom napravljen je da se slomi u slučaju frontalnog sudara.

,,Sitroen DS” je čuven po hidropneumatskom ogibljenju. Početni problem hidraulike riješio je Pol Maže uz pomoć prelaska na LHS 2 tečnost, ugradnje poluautomatskog mjenjača i servo volana. Za zaustavljanje vozila bili su zaduženi diskovi na prednjoj osovini i klasične doboš kočnice nazad. U slučaju nužde, bila je moguća vožnja na tri točka i mijenjanje točkova bez dizalice.

Upravo ovo je spasilo život predsjedniku Šarlu de Golu i njegovoj supruzi na koje je pokušan atentat na putu od predsjedničke palate na Jelisejskim poljima do aerodroma ,,Orli”, na Aveniji slobode. Na toj dionici ,,sitroen DS” u kojem su bili presrelo je dvanaest terorista paravojne grupe OAS koji su željeli da Alžir ostane francuska kolonija, a ne, kako je dopustio De Gol nezavisna država te 1962. godine. Ispalili su 140 metaka u automobil, probušene su četiri gume i slomljen zadnji prozor. Vozač je, pored probušenih guma, uspio da dođe do aerodroma sa nepovrijeđenim De Golovima. Od tog trena De Gol više nije želio da putuje nijednim autom osim ,,sitroenom DS”. Cijela situacija oživljena je u filmu ,,Šakal”.

Zanimljivosti

Ovaj automobil korišćen je na snimanju filmova Srđana Dragojevića ,,Mi nismo anđeli”, zatim ,,Povratka u budućnost”, ,,Gatake”, ,,Lica sa ožiljkom” i televizijskoj seriji ,,Mentalist”.

Nalazio se u privatnim garažama Aleka Ginisa, Džefa Bridžiza, slikara Marka Šagala, Pape Jovana XXII, kosmonauta Jurija Gagarina, glumice Brižit Bardo i pjevačice Džejn Čajld koja je ispjevala numeru o voljenoj ,,sitroen ajkuli”. Vozili su ga francuski taksisti.

Dva puta je u njemu osvojena trka ,,Monte Karlo”, svjetski reli ,,London-Sahara-Minhen” i reli ,,Hiljadu jezera”.

Montiran je i u Kopru u Jugoslaviji.

Pablo Pikaso

Posebnu sekciju posvetili smo interesantnoj priči vezanoj za Pabla Pikasa. On je oslikao ,,Vijence mira” na ,,sitroenu DS 19” meksičkog novinara Manuela Mehida.

Mehido je, kako piše ,,El paez”, bio ambiciozni 22-godišnji novinar koji je živio u Francuskoj. Godine 1958. smatrao je da jedino što mu može poslužiti kao odskočna daska u novinarstvu jeste intervju sa Pikasom.

Kako Pablo Pikaso nije volio da razgovara sa novinarima, mladić se dosjetio da, zbog toga što je Pikaso bio strastveni republikanac, protjeran od Frankove vlasti iz Španije, pozove slikarevu sekretaricu i kaže joj da je on predstavnik Španskog republikanskog centra u Meksiku. Želio bi da napravi intervju za dokumentarac, koji slikaru ne bi oduzeo ni 15 minuta. Upalilo je.

Mehido je od prijatelja pozajmio ,,sitroen DS” i zaputio se sa trojicom drugara u francusku oblast La Kaliforni, gdje je Pikaso imao vilu.

Slikaru su se mnogo dopali ovi veseli mladići. Dok su razgovarali u bašti pokrivenoj palmama o slikarstvu i politici Pikaso je odjednom nestao i nije se pojavio u naredna dva sata.

Vratio se i pokazao bijelo cvijeće, drvo i porodicu koju je naslikao na Mehidovom  ,,sitroenu”.

– Oslikao sam automobil. ,,Vjenci mira” – kazao je Pikaso.

Mehido, shvativši u kakav je posjed upravo došao i koliko bi, zbog vrijednosti automobila i autentičnosti događaja značio Pikasov potpis, odgovorio je:

– Izvrsno! Ali, nijeste se potpisali, maestro.

Pikaso je svoj potpis stavio na jedan od lukova točka. Kako bi ovjekovječio taj trenutak, dosjetljivi Mehido zamolio je da napravi nekoliko fotografija.

Kada se vratio nakon intervjua u Pariz, Mehida je prijatelju platio 1.000 dolara za automobil i kasnije ga prodao francuskoj galeriji za 6.000.

– Bio mi je potreban novac – rekao je Mehido za ,,El paez”.

Od automobila ni traga ni glasa. Odjednom je sva dokumentacija nestala. Nju ima samo Mehido. Nema podataka da je Pikaso ikada naslikao ,,Vjence mira” u zvaničnim katalozima.

Dva stručnjaka koja se bave istraživanjem Pikasa, Hozep Palau I Fabres, koji je ujedno bio Pikasov prijatelj i direktor je Pikasove fondacije u Barseloni i autor Pikasove biografije Rafael Inglada za ,,El Paez” tvrde da je ova priča na osnovu fotografija itekako autentična.

Mehida smatra da se automobil nalazi u nečijoj privatnoj kolekciji.

B.R.
Foto: gizmag.com

This slideshow requires JavaScript.