DRUŠTVO PREPORUKA
POŠTA CG: Zvezdana Gojković pobjednica takmičenja (objavljujemo pismo)
Zvezdana Gojković učenica OŠ „Oktoih” iz Podgorice pobjednica je takmičenja za najljepše pismo i dobiće lap top kao nagradu. Tema takmičenja, koje je organizovala Pošta Crne Gore u saradnji sa Ministarstvom prosvjete, je bila ,,Pišite nam o svijetu u kojem želite da rastete”. Na adresu Pošte je pristiglo 160 pisama koja su ocijenjena kao najbolja na školskom nivou.
Komisija Ministarstva prosvjete odlučila je da drugo mjesto pripadne Vanji Đurđevac, učenici OŠ „Maksim Gorki“ iz Podgorice i ona je osvojila tablet računar kao nagradu. Treće mjesto osvojio je Sava Mirković, učenik OŠ „Vuk Karadžić“ iz Podgorice, a on će dobiti mobilni telefon. Specijalna nagrada, biciklo, pripala je Feđi Đuroviću učeniku OŠ „Ilija Kišić” iz Zelenike.
Najbolji rad na nacionalnom nivou Pošta Crne Gore prosljeđuje Svjetskom poštanskom savezu na Međunarodno takmičenje za najljepše pismo.
Komisija Ministarstva prosvjete posebno je pohvalila i autore šest pisama: Milenu Mrđenović, učenicu OŠ „Sutjeska“ iz Podgorice; Simonu Jovanović, učenicu OŠ „Sutjeska” iz Podgorice; Aleksu Vukovića, učenika OŠ „Mileva Lajović-Lalatović” iz Nikšića; Darju Miljanić učenicu OŠ ”Oktoih” iz Podgorice; Milicu Ašanin učenicu OŠ „Milorad Musa Burzan” iz Podgorice i Aleksu Tovjanina učenika OŠ „Maksim Gorki” iz Podgorice.
Nagrade i pohvale autorima najuspješnijih pisama Pošta Crne Gore tradicionalno uručuje 9. oktobra, na Svjetski dan pošte.
Nacionalno takmičenje za najljepše pismo segment je Međunarodnog takmičenja koje već 44 godine realizuje Svjetski poštanski savez.
PISMO ZVEZDANE GOJKOVIĆ:
Poštovani Svijete,
Javljam se iz jedne male zemlje na Balkanu. U mojoj krševitoj i ponosnoj Crnoj Gori žive ljudi velikog srca, slavne istorije i hrabrih predaka.
Mali svijet u kojem živim je moje VIII-1. On nije tako okrugao i zahtijevniji je mnogo više nego što izgleda. Često je surov i veoma različit, iako među nama na prvi pogled baš i nema mnogo razlika. Učimo padeže, teoreme, o ratnim herojima, fizičkim zakonima, planetama. Učimo, dragi moj Svijete, učimo, ali često ne naučimo. Dragi moj Svijete, imam ideju. Uvedimo predmet – Svijet u kojem želim da rastem.
Lekcije koje bi se izučavale u Svijetu u kojem želim da rastem bile bi isto tako brojne. Raspored časova izgledao bi ovako: Ponedjeljak – Čuvajmo zdravlje; Utorak – Porodica je moja sreća; Srijeda – Priroda je moj drugi fom; Četvrtak – Bonton; Petak – Ljubav u životu; Subota i Nedjelja – Igre bez granica.
Na času – Čuvajmo zdravlje izučavali bismo zdravu hranu za ljude. Piramidu zdrave ishrane svi moraju da znaju! Nigdje se u prodavnicama ne bi prodavali: čips, pica, gazirani napici… Najljepše miriše mamina i bakina kuhinja. Na času bismo razmjenjivali recepte i spremali ukusna jela jedni drugima.
Na času – Porodica je moja sreća, roditelji bi mogli da dolaze u školu, da izučavaju izabrane predmete i da se druže sa svojom djecom. Toga dana roditelji ne bi išli na posao, i svi bi naučili mnogo više jedni o drugima i mnogo bolje razumjeli jedni druge.
Na času Priroda je moj drugi dom, učenici bi sadili cvijeće, drveće; učili kako da njeguju i čuvaju prirodu, tu našu drugu mati, kao što ona čuva i njeguje nas. Vratili bismo se prirodi koja je ranjena ljudskom nebrigom. Ljepota je u prirodi i u čovjeku. U bliskosti sa prirodom bili bismo vrijedni kao pčele, zdravi kao drenovi, snažni kao hrastovi, rumeni kao jabuke.
Čas Bontona bio bi posvećen lijepim manirima, odnosu poštovanja i prema starijima i prema svojim vršnjacima. Učili bismo korisne stvari o snazi jednog osmjeha, o značaju jedne lijepe riječi, o ljepoti jednog izvinjenja.
Na času – Ljubav u životu, mogu da se čuju samo tople i iskrene riječi. Onda se sreća rascvjetava u razredu, širi se izvan škole i tako umnožava. Pjesmom i stiskom ruke slavimo drugarstvo. Tako ćemo vratiti izgubljene i zaboravljene osmjehe, jer svakom licu najljepše pristoji osmijeh. Zamolićemo Zukerberga da prilagodi svoje izume i na taj način omogući da se djeca vrate u svoje porodično gnijezdo najboljim drugovima, mami i tati.
Želim svijet u kome je jedina borba, borba za ljudsko dobro, a u kome se najviše radi na njegoavnju najljepših i najuzvišnijih ljudskih vrijednosti. Želim svijet u kome je dobro biti dobar. Tu gdje smo se rodili, tu ostanimo i da živimo. Čuvajmo svoje parče zavičaja. Pružimo jedni drugima ruku toplu i prijateljsku. Neka djeca rastu u igri na cvjetnim livadama i njedrima planina. Neka širom planete odjekuje radost djece i cvrkut ptica.
Dragi Svijete, odavno želim da ti napišem ovo pismo. I samo da znaš ovo nije bajka, dokle sve čovjek nije stigao i šta sve nije uradio, sigurna sam da promjena jednog rasporeda časova ne može biti problem.
P.S. Poštovani Svijete, umalo da zaboravim, u svojoj glavi sam razradila sve detalje, sigurna sam da ti mogu biti od pomoći. Ali, o tome ću ti pisati u sljedećem pismu.
