Izbor škole, odnosno budućeg zanimanja, jedna je od prvih važnijih odluka koju dijete donosi. Psihološkinja iz Podgorice Zorica Minić smatra da učenici nakon završenog devetog razreda ipak nijesu dovoljno zreli da bi sami donosili ovakve odluke. Zato djetetu, kako kaže naša sagovornica, roditelj može pomoći u smislu da razgovara sa njim o tome koje mu se zanimanje čini privlačnim i na taj način će zajedno doći do pravog rješenja.
Psihološkinja ističe kako učenik ne treba da izabere neku školu samo zato što će tamo da se usmjeri većina njegovih drugara. Loš je kriterijum i ako izabere neku školu samo zato što je ona najbliža u odnosu na mjesto gdje stanuje.
-Ne treba uzimati u obzir ni stav da dijete želi da pohađa školu koju su završili njegovi roditelji. Isto tako ne treba da razmišlja tipa: ,,Svejedno je šta ću da upišem, jer sam bio odličan đak i sve mi dobro ide”. Ili: ,,Baš me briga, upisaću se gdje me prime”– kaže Zorica Minić.
Ona objašnjava kako zanimanja ima puno i njihov broj se kontinuirano povećava. Da bi dijete odabralo srednju školu koja mu odgovara prvo treba da zna kako izgleda sistem srednjeg obrazovanja. Psihološkinja ukazuje da je važno informisati se o tome koje sve škole postoje, koji predmeti se u njima uče, kakva je prohodnost za dalje nivoe obrazovanja. Da bi se sve uradilo kako treba, ona smatra da je pri izboru potencijalne srednje škole važno da učenik, između ostalog, realno procijeni sposobnosti, samostalno ili uz stručnu pomoć.
– Djeca treba da razmisle o interesovanjima, sklonostima i osobinama koje posjeduju. Različite osobine važne su za rad u pojedinim zanimanjima (npr. ljekari bi trebalo da posjeduju saosjećajnost, prisebnost…). I da napišu na listu šta sve vole da rade, uzmajući u obzir omiljene sadržaje u školi, ali i van nje – kaže Minić.
Ona navodi da je potrebno da se informišu da li su za zanimanja koja ih interesuju potrebni neki zdravstveni i konstitucionalni uslovi i da li ih ispunjavaju. Psihološkinja smatra da treba odabrati i alternativna zanimanja u smislu zamjene za ona koja ih najviše interesuju. A da bi to učenici uradili kako treba, psihološkinja kaže da mogu da potraže savjet psihologa ili pedagoga u školi, nastavnika ili, na primjer, u nekim srednjim školama i fakultetima, kao i u preduzećima.
-Takođe, od koristi bi mogao biti i razgovor sa nekim od učenika škole za koje je dijete zainteresovano, jer bi iskustva i utisci iz prve ruke mogli olakšati donošenje ove važne odluke – kaže Minić.