ART PREPORUKA
JOVAN KARADŽIĆ KADŽO: Putem slikarstva ,,družim” se sa ispričanom pričom
Crnogorski slikar Jovan Karadžić – Kadžo krajem prošle godine izložbom slika ,, Ispovijest” obilježio je pet decenija umjetničkog rada. Kaže da mu bavljenje umjetnošću omogućava da živi u ,,svome” svijetu bez opterećenja, družeći se sa svim onima koji život shvataju na pozitivan način. Sada priprema kolektivne izložbe svih dosadašnjih (proteklih 15 godina) članova Umjetničke radionice “ARS”, i to će, kako kaže, biti neka vrsta retrospektive.
Krajem prošle godine obilježili ste više od pet decenija umjetničkog rada. Šta Vam je umjetnost za sve ove godine donijela, a šta uzela?
D,a tačno pet decenija je prošlo od kada sam se prvi put zvanično pojavio na likovnoj sceni tačnije sa mojom prvom samostalnom izložbom 1964.godine. Baviti se bilo kojom vrstom umjetnosti znači biti unaprijed svjestan svega onoga sa čime se susrećete. Pošten i dosljedan pristup iziskuje dosta odricanja, a donosi i lijepog jer živite u ,,svome” svijetu bez opterećenja, družeći se sa svim onima koji život shvataju na pozitivan način. Umjetnost ponešto i uzme, tačnije svjesno se odreknete ,,ukalupljenih” privilegija (ako se mogu tako nazvati) te neke lažne blagodeti (prolazne) koja Vas kao ličnost sputava da budete svoji.
U čemu pronalazite inspiraciju dok slikate?
Po vokaciji sam vajar, ali se intenzivno bavim slikarstvom. Direktni likovni izražaj vajarstva je ljudsko tijelo, a u sklopu anatomske građe iz toga nalazi se i portret koji detaljima poput izraza očiju, grimase lica više govori od bezbroj izgovorenih riječi. Volim putem slikarstva da se ,,družim” sa tom, nazovimo, neispričanom pričom. Takođe, pročitana literatura, te trenutna životna dešavanja u okruženju daju mi inspiraciju ka stvaralaštvu. Pridržavam se one maksime da ako slika nije “novela” i obrnuto tu nema ni slike ni novele. No život nameće inspiracija za koji bilo vid stvaralaštva.
Jovan Karadžić u umjetničkoj radionici “ARS”
Koji umjetnički pravac njegujete?
E to je ,,stil” koji je njegovan u čuvenoj likovnoj Hercegnovskoj školi (rad nivoa akademije). To je, generalno gledajući, pošten odnos kako prema stvaralaštvu tako i prema konzumentima istog. Svrstavanje u nekakve stilove ponekad služi nedorečenim stvaraocima kao paravan za ono ,,tako ja to vidim”.Ima samo dobrog i lošeg urađenog, po postulatima struke stvaralaštva.
Na čemu insistirate kada je u pitanju rad sa djecom u umjetničkoj radionici ,, Ars“?
Druženje sa mojim drugarima i rad u umjetničkoj radionici “ARS” zasniva se na učenju i savladavanju likovnog zanata tj. prvenstveno izučavanju crteža. Kasnije dolazi momenat afiniteta prema raznim disciplinama u likovnoj umjetnosti te njihovo upražnjavanje i usavršavanje. Dalje slijedi odlazak na školovanje kako u srednjoj umjetničkoj školi ,,Petar Lubarda” na Cetinju tako i na fakultetima iz svijeta umjetnosti i arhitekture.
Imate li u planu da organizujete novi izložbu u skorije vrijeme?
Kao prvo planiran je rad na pripremanju kolektivne izložbe svih dosadašnjih (proteklih 15 godina) članova Umjetničke radionice “ARS”, neka vrsta retrospektive. Što se mene lično tiče u planu je realizacija projekta koji ću se predstaviti javnosti krajem ljeta.
