Medicinska sestra Broni Ver iz Australije godinama se bavi njegovanjem ljudi na samrti kojima je preostalo najviše tri mjeseca života. Na svom blogu izdvojila je stvari za kojima ljudi najviše žale kada dođu do kraja.
– Želio bih da sam imao hrabrosti živjeti život kakav sam želio, a ne ugađao drugima.
Ovo je bila stvar koja se najčešće spominjala. Kada ljudi dođu do kraja i pogledaju unazad, shvate koliko snova nijesu ostvarili. Najteži dio je prihvatanje da je neostvarivanje snova posljedica njihove odluke da i ne pokušaju.
– Želio bih da nijesam tako puno radio.
Broni je ovo čula od svakog muškog pacijenta; svi su žalili što su propustili najvažnije dijelove odrastanja svoje djece, te nijesu dovoljno vremena posvetili partnerki.
– Želio bih da sam imao hrabrosti da priznam šta osjećam
Mnogi ljudi su zatomili vlastite osjećaje kako bi imali ,,mirne i korektne” odnose s drugim ljudima. Kao rezultat toga, imali su osrednje živote u kojima nijesu iskusili sreću, a zbog ogorčenosti su se često razbolijevali.
– Želio bih da sam ostao u kontaktu s prijateljima
Ljudi često nijesu shvatali vrijednost i važnost pravog prijateljstva do posljednjih dana kada ih više nisu uspijevali kontaktirati i pronaći. Žalili su što su zbog zauzetosti vlastitim životom godinama izgubili mnogo prijateljstava.
– Želio bih da sam sebi dopustio da budem srećniji
Većina ljudi do samog kraja nije shvatila da je ,,biti sretan” izbor. Ostali su zarobljeni među starim navikama te su se bojali promjene. Takođe su žalili što se nijesu više smijali. (Izvor: Hafington post)