ART SLAJDER

VJERA MUJOVIĆ: Scena je polje moje slobode

IMG_3575_b_small foto doajen borislavGlumica, pisac, prevodilac, Vjera Mujović narednog vikenda uručiće nagradu ,,Jelena Balšić“ prijatelju Draganu Lakićeviću.

Od svih zahtjevnih uloga koje je odigrala u pozorištu i na filmu izdvaja Lolitu, Moglija, Silviju Plat, Olgu Petrovu i Aleidu Marč.

Muškarac koji bi mogao da osvoji njeno srce treba da bude veći od njene mašte, čovjek širokog duha i duše.

Sljedećeg vikenda stižete u rodnu Crnu Goru. Kojim povodom?

– Moj veliki prijatelj i značajan pisac Dragan Lakićević dobio je nagradu ,,Jelena Balšić“ koja će mu biti uručena u subotu, 4. aprila u Manastiru Beška na Skadarskom jezeru. Drago mi je što ću učestvovati na tako značajnoj svečanosti. Za Dragana Lakićevića i za njegovu porodicu sam vezana od samoga djetinjstva, kad su me donijeli iz Beograda kao bebu. Moje prvo stanište je bio njihov dom, tako da me je Dragan držao u naručju sa svega nekoliko mjeseci. Od tada pa sve do danas, veže nas nježno prijateljstvo i izuzetna i duboka saradnja.

Kada već pominjemo Crnu Goru, na što Vas asocira djetinjstvo provedeno u Podgorici?

Djetinjstvo me asocira prije svega na zaštićenost. Kaže se da se onaj koji ima zaštićeno djetinjstvo lako u životu snalazi na bilo kojoj tački ove planete. Mislim da je to istina. Duboka saosjećajnost, vrednoća, radinost, posvećenost poslu, porodici i humanost mojih roditelja je u stvari uspostavila na posredan način neke kriterijume u mom životu i u odnosu prema ljudima.

Šta je to što možete da uradite na sceni, a u stvarnom životu ne smijete?

– Svakog dana se iznenađujem šta na sceni mogu, a u stvarnom životu ne mogu. S jedne strane sam jako srećna da ja sama sebi u životu postavljam granice. Sigurna sam da je to jako važno. Baš je Ala Demidova, velika ruska glumica, skoro govorila o tome kako je sigurna da su svi glumci jako stidljive i zatvorene osobe u privatnom životu. Scena je polje naše slobode, naše mašte, scena je polje naših snova.

Kakvo iskustvo nosite sa snimanja filmova u inostranstvu? Koliko se, recimo, razlikuje proces rada u Rusiji od onog na našim prostorima?

Film se snima svuda na sličan ili isti način, samo su možda tehnička sredstva drugačija. Možda je malo oblanda drugačija i možda su standardi negdje viši, negdje niži, ali suština lika kojeg igrate je svuda ista. Svuda se na sličan način traži, dočarava i istražuje. Za film je najvažnija vještina i umijeće čekanja, glumac mora da nauči da bude, na neki način, na dugme. Kontinuitet i istraživanje predstavljaju luksuz rada u pozorištu. Na filmu morate da znate da čekate, da znate da budete brzi kada treba i uvijek se bira ne onaj kadar u kome ste najbolje odigrali nego u kome su zadovoljeni tehnički zahtjevi. Tarkovski je rekao: ,,Na filmu glumac samo treba da vjeruje reditelju i da ga sluša“. Možete vjerovati samo velikom i značajnom reditelju. U filmu manje toga zavisi od nas.

Predstava Cekajuci Chea Havana Kuba

Vjera Mujović u predstavi ,,Čekajući Čea” odigranoj u Havani

Koja uloga je za Vas bila najveći izazov?

– Ne mogu to da kažem. Različite su uloge, različiti zahtjevi, različiti izazovi. Možda je to prvo bila Lolita, pa je poslije toga bio Mogli iz ,,Knjige o džungli“, pa onda Olga iz ,,Višnje u čokoladi“, Silvija Plat, američka pjesnikinja koja je tragično završila svoj život u 30. godini, a možda evo sad Aleida Marč, druga Če Gevarina supruga. Uvijek mi se čini da je najveći izazov posljednja uloga koju igram.

Možemo li da kažemo da je pero Vaša druga strast? Da li je lakše pisati ili glumiti?

To je potpuno različito. Pisanje je isključivo individualan čin, a u glumi postoji kolektivna akcija zato što glumac na sceni ne može bez partnera. Ja sam glumica i samo glumica, a pišem u nekim pauzama svog rada, u čekanju kadra, kad snimam. Pisanje je nešto što mi možda daje ravnotežu.

Jeste li zaljubljeni? Kakve osobine muškarac treba da ima da bi osvojio Vaše srce?

Muškarac treba da bude pouzdan i pristojan čovjek. Prvo da ima ljudske osobine koje ga krase, pa tek onda muške. U ovo doba sitnih i sitničavih ljudi važno je da ima širinu i veličinu duha i duše. Treba da bude veći od moje mašte.

Koji su to novi projekti koje nam pripremate u narednom periodu?

Nastavljam sa svojim inostranim gostovanjima – Rusija, Kipar… Čekaju me neki novi pozorišni projekti, neka nova snimanja. Novi snovi, nove tajne, novi izazovi.

Bojana Radonjić

Foto: Privatna arhiva/Doajen Borislav

kud duga