DRUŠTVO
IZ KNJIŽARA: Imate li čestitku za izjavljivanje saučešća?
Zaposleni u podgoričkim knjižarama svakodnevno čuju od naših građana neki „biser“ koji im izmami osmijeh. Ispričali su nam mnoge, mada kažu da ih ima još više, nego ih nijesu bilježili, pa im je s toga teže da se prisjete. Neke, ipak, kako kažu, nikada neće zaboraviti.
Iz Gradske knjižare se prisjećaju kako im je nedavno došla gospođa tražeći knjigu koja nije izdata.
– Pitala nas je da li imamo najnoviju knjigu od Sidni Šeldon? Još je rekla: „Ona stalno izdaje neke knjige i piše nešto novo.“ Kada smo joj odgovorili da Sidni nije žensko i da je pisac umro, gospođa je gledala začuđeno i zbunjeno je rekla: „Ma, kako nije žena? Kako nije živa kad stalno piše?“ – pričaju iz Gradske knjižare.
Često im dolazi i čovjek koji, kako kažu, izmišlja naslove. Izmisli čak i autora. Kada mu odgovore da nemaju tu knjigu, on se zahvali i pozdravi ih.
– Dešavaju se svakodnevno komične situacije… Recimo, dolaze nam često građani i traže čestitke za izjavljivanje saučešća. Bilo nam je smiješno i kad su prije neki dan pitali: „Izvinite, imate li dvije bijele kuferte? – kažu iz Gradske knjižare.
I njihove kolege iz nekih drugih knjižara bilježe u sjećanjima razne anegdote. Pričaju kako im je nedavno došla žena koja je tražila knjigu od Džulije Roberts.
– Kažemo joj da nemamo tu knjigu, već da imamo samo one od Nore Roberts. Ona nas pogleda i ljutito reče: ,,Nemoguće da nemate knjigu od Džulije Roberts! Vi je imate sigurno, ali to ne znate. Ne umijete da obavljate posao kako treba i ništa ne znate. Prijaviću vas gazdi.“ I nakon toga je zalupila vrata – pričaju nam uz osmjeh iz jedne knjižare.
Prisjećaju se kako građani često permutuju i naslove knjige.
– Čovjek nam je tražio knjigu od Gabrijela Markesa „Pokojniku nema ko da piše“. Ja mu kažem kako nije pokojniku, nego pukovniku. Nakon toga se čovjek samo nasmijao – priča zaposlena iz knjižare koja je željela da ostane anonimna.
