7.03.2015. u 10:29
Na današnji dan je Aleksandar Bel, 1876.godine, prvi razgovor telefonom obavio sa njegovim saradnikom Votsonom i na taj način je patentirao ovaj uređaj. Često se Crnogorci žale kako imaju loše uslove za život, računi za struju i vodu su im previsoki, ali izgleda kada treba izdvojiti novac za plaćanje računa za dva ili tri broja telefona koja imaju, to im ne predstavlja apsolutno nikakav problem. Zvuči gotovo nevjerovatan podatak iz pojedinih analiza koji kaže da upravo naši građani u prosjeku imaju najviše telefona na svijetu.
Sociolog Srđan Vukadinović objašnjava kako je u tom smislu broj telefona odraz potrošačkog društva jedne pomodnosti bez pokrića. Koliko god da je povika da u Crnoj Gori standard nije visok, da smo na minimumu životne egzistencije, s druge strane, kako kaže sociolog, brojem telefona pokazujemo nešto drugo.
-Neki podaci govore da imamo po jedan, dva telefona po stanovniku… Ako neko ima tri telefona, pa na jedan može da ga dobije prijatelj, na drugi neki drugi prijatelj, a poslovni partner poziva na ovaj treći broj to pokazuje luksuz – kaže Vukadinović.
Naš sagovornik smatra kako smo zavisni od ovog uređaja i više nego što bi trebalo. Loše je što takvo stanje proizvodi i neke druge zavisnosti. Sociolog navodi kako obično završavamo poslove putem telefona zbog čega se gubi poslovni ambijent, klasično radno vrijeme, komunikacija sa kolegama, što je činilo „čovjeka čovjekom i dovodilo ga do humanizacije“.
-Ta otuđenost zadire u veći stepen – udaljenje od svoje porodice. Većina roditelja putem telefona komunicira sa djecom, diktiraju im zadatke, govore šta će da jedu, kada i gdje da pođu i tako se otuđuju – kaže Vukadinović.
Ne samo da telefon stvara otuđenje od poslovnih kolega, članova porodice, već se, kako kaže naš sagovornik, približava realizacija stepena otuđenja i od sebe samog. Vukadinović objašnjava da će u tom slučaju postojati samo čovjek i aparat što predstavlja krajnje otuđenje čovjeka.
Kako bi se taj scenario izbjegao, sociolog kaže kako od telefona treba crpiti samo ono što je dobro i korisno. Ovaj uređaj je danas potreba koja ide shodno dinamizmu životne situacije, ali Vukadinović navodi kako treba da vodimo računa da nam bude što manje sredstvo višečasovnog komuniciranja sa djecom, porodicom, kolegama ili prijateljima.
A kada je riječ o broju telefona po stanovniku, svako treba da ima u vidu, sudeći prema riječima našeg sagovornika, da ovaj uređaj treba da bude stvar ekonomske štednje, a ne rasipništva.