DRUŠTVO SLAJDER Uncategorized

Veronik Brimo: Crna Gora je bila moja ljubav na prvi pogled

5.03.2015. u 8:55

Otmenost grofice iz romana klasične literature koja osvaja  i neobjašnjiva gracioznost i u razgovoru o ozbiljnim temama slika je koja ostaje. Možda nehotično, čitavom razgovoru sa ovom divnom damom taj utisak daje poseban ton.

Njena ekselencija ambasadorka Francuske u Crnoj Gori Veronik Brimo  jednostavno je ličnost kojoj bez razmišljanja ukazujete poštovanje.

U Crnu Goru je stigla lani, a za ambasadorku je imenovana u oktobru.

– Jesen i prirodni ambijent duginih boja učinili su da moje emocije prema Crnoj Gori budu gotovo nestvarne. To bogatstvo boja podsjetilo me na prvi susret sa ovom zemljom, prije deset godina kada sam bila prvi sekretar u ambasadi u Tirani i mjesecima obilazila region. Takav je bio moj prvi susret sa Crnom Gorom i mislim da sam je odmah zavoljela – rekla mi je ambasadorka Brimo na početku razgovora u prostorijama Ambasade Francuske u Podgorici.

Kroz osmjeh kaže ,,neću reći koliko mi je godina, ali sve će biti jasno kada kažem da imam četvoro djece i petoro unučadi i da zaista uživam u svom porodičnom životu, u tim trenucima koji nemaju cijenu”.

Život diplomate, zbog inostranih misija podrazumijeva porodičnu odvojenost, što nije lako. Sada su njena djeca odrasla, pa je uglavnom samo suprug Mišel u zemlji njenog diplomatskog angažovanja.

Veronik Brimo na Univerzitetu u Parizu završila  je studije istorije i geografije, kasnije i doktorirala. Diplomatsku karijeru  započela je 1982. godine. Prethodili su ispiti koji su joj omogućili ulazak u Ministarstvo inostranih poslova Francuske, a potom i brojne obuke i ispiti koje je morala proći da bi postala diplomata.

Karijera

Prvi angažman joj je bio u Africi, u Venenu, gdje je kao savjetnik za kulturu između te dvije zemlje radila na promovisanju francuskog jezika i kulture. Bio je to važan i izazovan angažman koji se odnosio i na obrazovanje mladih ljudi u tom dijelu Afrike.

Nakon Venena odlazi u Liban. U zemlji sa kojom Francuska održava tradicionalno dobre odnose gospođa Brimo provela je četiri godine kao generalni konzul.

– Možda naš posao nekima izgleda kao dio romana u kojima je sve nekako postojano, a mi kao likovi tih priča. Nije baš tako, jer vam je potrebno puno emocija, posebno kada hoćete nekome da pomognete, a ne ide lako. A takvih situacija je puno – navodi ambasadorka. Sjeća se događaja iz Pariza kada su uspjeli da pomognu jednoj majci da poslije dugo godina pronađe svoju djecu. To je posebna emotivna priča.

Moju iskrenu želju da se francuski jezik još intenzivnije uči u Crnoj Gori ambasadorka Francuske je prokomentarisala ocjenom da ima mjesta zadovoljstvu trenutnom afirmacijom.

– Sve više djece u osmogodišnjim školama i gimnazijama uči francuski, a ima dosta i studenata i polaznika kurseva na Francuskom institutu u Podgorici. Mi insistiramo na kvalitetnoj nastavi francuskog jezika zahvaljujući saradnji sa Udruženjem profesora francuskog jezika u Crnoj Gori i udruženja koja promovišu francuski jezik i kulturu u Herceg Novom i Beranama. Treba pomenuti dramski studio na francuskom jeziku ,,Mon pot” Gimnazije “Niko Rolović” u Baru koji je nastupio i na otvaranju prije nekoliko godina na Danima frankofonije u Podgorici. Podgorički kafe ,,Evropa” organizuje sjajne predstave na francuskom jeziku. O prisutnosti francuskog jezika u Crnoj Gori upravo najbolje ukazuju odlične predstave na francuskom jeziku i drugi spektakli – kaže gospođa Brimo.

U razgovoru je gotovo nezaobilazno pominjanje ranijeg ambasadora Francuske u Crnoj Gori Bernara Garonšea, koji je ukazao i poštovanje barskom ,,Mon potu” i Izviđačkom odredu “24. novembar” u Baru.

-O da, gospodin Garonche je posebna ličnost  u diplomatskim krugovima Francuske. Veoma je priznat u ministarstvu spoljnih poslova Francuske. Znam da je bio cijenjen u Crnoj Gori.To je zaista dinamična osoba, poseban čovjek. Skaut i veliki prijatelj mladih. I ja sam bila skaut, ali je kratko trajalo. Volim da putujem i upoznajem nove zemlje i ljude, mada nisam baš sportski tip, da pješačim kilometre sa rancem na leđima, nisam se snalazila sa šatorima. Moja djeca i moj suprug su skauti – navodi ambasadorka.

Iskreno, ovu damu nisam ni mogla da zamislim kao skauta. Ona je posebna ličnost, otmena u svojoj jednostavnosti, diplomatski otvara srce sagovorniku.

– Moj diplomatski život u Crnoj Gori je vrlo intenzivan. Odnosi Francuske i Crne Gore su dugogodišnji prijateljski odnosi. O tome svjedoči i ne tako davna posjeta predsjednika Vlade Crne Gore gospodina Mila Đukanovića Francuskoj. Saradnja naše dvije zemlje je stvarno značajna. U okviru naše ambasade je i Službe za saradnju i Francuski institut koji radi na promovisanju francuskog jezika i kulture prije svega mladih ljudi, a  sve je očiglednija potreba za znanjem francuskog jezika, jer sve više turista iz Francuske posjećuje Crnu Goru – objašnjava ambasadorka.

Dodaje da je Bar je istorijski važan grad.

– U Baru je u eksploziji mine prije 100 godina potonuo francuski brod ,,Dag”. Srela sam se nedavno sa gradonačelnikom Zoranom Srzentićem. Upravo smo prije nekoliko dana i prisustvovali podsjećanju na taj događaj. Prije nekoliko dana je otkrivena i spomen ploča za 38 poginulih francuskih mornara – objašnjava ona.

Diplomatija je izazovan posao.Ima pozitivnih i negativnih strana.

– Ja volim da gledam one pozitivne. Najljepša je mogućnost da upoznate bogatstvo života drugih kultura i tradicija, sretnete se sa raznolikošću koju svijet nudi. Naravno, nije lako uskladiti porodični život s karijerom, pa se posebno žene diplomate na angažman u inostranstvu odlučuju na periodične diplomatske zadatke. U Francuskoj, negdje do sedamdesetih, osamdesetih godina bilo je malo žena u ministarstvu inostranih poslova angažovanih na važnijim funkcijama. Sada je nešto drukčije, u zadnjih 30-ak godina sve je više žena ambasadora i na drugim važnim mjestima – priča ambasadorka.

Porodica

Kaže da je ona imala sreću da sa suprugom  dobro uskladi privatni život i karijeru.

– Kada su djeca Marion, Klemon, Augustine i Polin bila mala prihvatala sam poslove koji me nisu dugo udaljavali od porodice – kaže ambasadorka.

Razgovor završavamo u francusko-crnogorskom maniru, pominjanjem princa Nikole Petrovića-Njegoša, koji živi i u Francuskoj.

– Upoznali smo se još prije mog dolaska u Crnu Goru, znala sam i istoriju njegove porodice. Sarađujemo sa ,,Fondacijom Petrović Njegoš”  na promovisanju francuskog jezika i kulture. Lane smo imali i zajednički program. Organizovali smo konferenciju o položaju žena u društvu i nasilju nad ženama. I to je bilo u trenutku kada su naše dvije zemlje razmatrale konvenciju iz Istanbula – kaže ona.

Veronik Brimo, ambasadorka Francuske u Crnoj Gori, zaista je posebna. Njena elegancija, širok i iskren osmjeh jasno  govore da je njena misija važna, baš kao i potreba da  karijeru uskladi sa porodičnim životom.

 

 

Razgovarala: Nedeljka Cica Pavlović