MAGAZIN PREPORUKA
PUTOPIS: U Istanbulu očekujte neočekivano
Ako vas neko pita kada je pravo vrijeme da posjetite Istanbul, odgovor je jednostavan – uvijek! U to sam se uvjerila sama, krenuvši u četvorodnevnu pustolovinu otkrivanja svakog kutka jedinog grada na dva kontinenta, koji je danas kulturni, istorijski i ekonomski centar Turske. Nakon dvoipočasovnog leta iz Podgorice stigli smo da aerodrom Ataturk, gdje nas je dočekla šarolika slika ljudi. Španci, Francuzi, Njemci, Arapi 
svi negdje žure, a mi smo krenuli u potragu za koferima i izlazom sa aerodroma. Na trenutak pogled mi ostaje paralizovan krajnje neuobičajenom pojavom – turisti sa Dalekog istoka u boroletama ogrnuti samo frotirskim prekrivačem na temperaturi ispod nule žure da uhvate let. Odmah na početku bilo mi je jasno, ovo nije običan grad, ovdje je sve moguće! Po dolasku u hotel, koji je bio na petnaestak minuta od Sultanahmeta (gdje su smještene sve značajnije znamenitosti grada), krenula sam u upoznavanje grada. Topli duh orijenta grijao me je u toj hladnoj januarskoj noći.
Sljedećeg dana krenuli smo u obilazak Aja Sofije za šta treba izdvojiti 20 lira,
Plave džamije (slobodan ulaz) i Topkapi palate (20 lira + 10 za obilazak harema). Izlišno je pričati o redovima koji vladaju ispred svake od ovih znamenitosti, za ulazak se čeka najmanje pola sata. U Plavu džamiju turistima je ulaz zabranjen za vrijeme molitve. U džamiji pod je prekriven tepihom, a unutrašnjost zidova i kupola obložena malim, plavim keramičkim pločicama, po kojima džamija i nosi ime. Ovo je jedina džamija u Istanbulu koja ima šest minareta.
Posjeta Aja Sofiji, vizantijskoj crkvi iz VI vijeka, poseban je doživljaj. Fascinira svojom veličinom (najveća crkva Istočnog Rimskog odnosno Vizantijskog carstva) i ljepotom. U dvorištu Aja Sofije je i grob Cara Konstantina Velikog.
Od Aja Sofije, na nekoliko koraka, smještena je Palata Topkapi, koju je napravio Mehmet II Osvajač u 15. vijeku. Topkapi je kompleks na više hiljada metara kvadratnih, ima nekoliko dvorišta, to je mjesto gdje su ,,krunisali” sultana. Tokom obilaska naša pažnja bila je usmjerena na pronalazak prostorija iz serije “Sulejman Veličanstveni”. Od svega vidjela sam jedino divan i harem. Na drugoj strani, nikada u životu nijesam vidjela toliko bogatstvo na jednom mjestu: safiri, dijamanti, rubini, zlato, smaragdi, porculansko posuđe, sablje, mačevi optočeni safirima, oklopi za ratovanje, sve to je sačuvano iza zidina ovog velelepnog zdanja da svjedoči o istoriji nekada najveće imperije na svijetu. Što se tiče harema, djelovao mi je prazno i istrošeno, nimalo nalik onome iz serija… Nakon cjelodnevne šetnje, predah smo napravili u jednom od restorana na Sultanahmetu. Pogled sa krova gdje je restoran bio smješten vrijedi više od svake riječi, ostavlja bez daha. Ništa manje nas nije oduševila ni hrana u Istanbulu, koja pritom nije uopšte skupa. Ima svega i svačega, ipak, moram priznati da mi se ukus njihovog tradicionalnog jela – kebaba uopšte nije dopao.
Krstarenje Bosforom je lijep doživljaj, posebno ako ne duva vetar. Pred očima mi je stalno bila slika, kako sve to izgleda u proljeće kada je lijepo vrijeme. Galata most, Galata kulu, Ortokoj džamiju, vile bogataša, itd. sve ovo možete vidjeti dvoiiposatnim krastarenjem Bosforom. Po povratku sa krstarenja slučajno smo naišli na Bazar začina gdje su cijene bile znatno povoljnije nego u Grand Bazaru. Privući će vas specifican miris čajeva, koji prosto opija. Ne propustite da probate i njihove slatkiše, neodoljivi su. Toliko toga sam vidjela, a toliko toga je ostalo… Obećavam, Istanbule, eto me opet!
Bojana Radonjić
