Igra i sport su nezamjenljivi i neophodni dio djetinjstva i mladosti. Pružaju najmlađoj populaciji izazov nadmetanja, zadovoljstvo učestvovanja, donose osjećaj radosti zbog pobjede i tuge zbog poraza. Sa namjerom da se djeci u Crnoj Gori omogući da osjete istinsku ljepotu sporta, da im iskustva vezana za sport budu pozitivna i produktivna, da kroz sportske aktivnosti nauče da vrednuju sebe i druge, da izgrade „sportski karakter“ nedavno je kod nas osnovana kompanija Spartan -akademija sporta jedinstvena u regionu.
Integracija bez favorizovanja
– Kompanija Spartan u svojim idejnim okvirima tretira sport iz svih mogućih uglova, na način koji je u današnje vrijeme postao standard prije svega u Americi i na Zapadu, ali i gotovo u cijelom svijetu. Prepoznajemo da je sport najbolji izvozni proizvod Crne Gore, pa je naša inicijalna namjera da doprinesemo razvoju ove društvene oblasti na specifičan način. Od kada se sport kao disciplina njeguje na našim prostorima svjedoci smo usko-specijalizovanih poduhvata u kojima se apostrofirao, uglavnom, jedan segment sporta, a sve snage su usmjeravane na njegovom diferenciranju i jačanju. Možda je pregrubo reći da je Spartan po tom pitanju revolucionaran, ali jeste svakako pozitivno drugačiji – kaže izvršni direktor kompanije Spartan i diplomirani sportski trener Marko Ćalić.
On ističe da je Crnoj Gori potrebna organizacija koja će posmatrati sport integralno, kao cjelinu, bez favorizovanja bilo kog segmenta ovog prilično homogenog mozaika.
Multidisciplinarni pristup
Marko Ćalić pojašnjava da je riječ o pozitivnom i multidisciplinarnom projektu koji će nastojati da iz sportista izvlači ono najbolje.
– Mladi ljudi, a među njima i sportisti, proživljavaju određenu krizu u koju se sliva sve ono negativno što donose period tranzicije i tehnološki napredak. Život prosječnog čovjeka trpi oscilacije, ali kod sportista svaka akutna kriza rezultira padom performansi na raznim borilištima, stadionima ili arenama. Sa jedne strane, velika lična i porodična očekivanja, a sa druge, okolina koja nas od malih nogu ne njeguje kao buduće profesionalce dovode do toga da se mladi ljudi osjećaju zbunjeno na raskrsnici života. Mukotrpan rad zamjenjuju maštanjima koja su satkana od briga, sistematičan pristup sportu borbom sa odustajanjem, a beton, parket ili stadion, ugodnom stolicom ispred računara – kaže Ćalić. Tu su, kako kaže, i neozbiljni sportski radnici koji talentovanoj djeci preoptimističnim prognozama limitiraju trud i od potencijalnih profesionalaca prave vječite talente iz prošlosti.
– Svjedoci smo velikog broja „sportskih škola“ gdje Crna Gora formira značajnu sportsku bazu. Ali, u većini tih sportskih škola akcenat je na masovnosti iz jednog banalnog razloga što djeca svakog mjeseca plaćaju određenu „školarinu“. Grupe su velike, pa je rad prilično ekstenzivan, kako za talentovanu, ali i za manje nadarenu djecu. Velike grupe, mali broj trenera, nedostatak stručnjaka iz određenih oblasti, jednako je veći profit. U momentu kada treba obratiti posebnu pažnju, uložiti više u talentovane, omogućiti u isto vrijeme odvojenu rekreaciju manje talntovanim adolescentima, sportske škole nestaju i pomenutu veliku bazu nema ko da preuzme. Samo najupornije, najkonektovanije i svakako i najtalentovanije (ali svih tih je relativno mali procenat) preuzimaju razni mešetari sa „dobrim vezama“ u Španiji, Italiji ili nekoj drugoj razvijenijoj državi. Vrlo često ti mladi ljudi, odvojeni od porodice, škole i dotadašnjeg društva susreću se sa različitim izazovima kojima u određenoj mjeri podliježu. Djeca u tim godinama nisu spremna ni fizički ni psihički da podnesu pritisak roditelja, nove i stare okoline, kao ni prve susrete sa profesionalizmom – objašnjava Ćalić.
On naglašava da se u kompaniji Spartan trude da utiču na svijest mladih ljudi, da im ukažu na to koliko je bitna predanost ciljevima i koliko se sitnim koracima treba kretati na putu uspjeha.
– Naravno, ne možemo reći da Spartan postoji isključivo zbog drugih jer smo negdje i sami sebi cilj. Ali, moramo znati da je Spartan tu i radi drugih, ne samo zbog toga što smo izgrađeni na zdravim osnovama, već zbog toga što naša konkurencija širom svijeta već odavno živi ovakve priče – zaključuje Marko Ćalić.
U rad sa djecom i mladima u Spartanu uključeni su mr Nikola Mijušković, sportski psiholog, prim. dr Ljiljana Žižić, specijalista higijene, nutricionista-dijetetičar i brojni drugi stručnjaci iz različitih oblasti koje su vezane za sport i rekreaciju.
Mentalni trening vodi ka uspjehu
Sportski psiholog Nikola Mijušković navodi da je kod nas psihologija sporta nepravedno zapostavljena.
– Činjenica je da svi ozbiljni sportisti pripremaju svoje tijelo i dostižu najviše nivoe svojih mogućnosti. Malo je tajni koji postoje u tim oblastima. Međutim, ono čega sportisti nijesu svjesni je da beskonačna trka sa samim sobom uvijek počinje i završava se u njihovoj glavi. Ono što iskustvo rada sa mladim ljudima pokazuje je da veliki broj njih doživi pozitivnu ekspanziju u godinama rane mladosti. U tom dobu se postižu i vrhunski sportski rezultati – navodi Mijušković. On dodaje da problemi dolaze sa godinama.
– Snažni i fizički dominantni mladi ljudi doslovno tumaraju u sportskom životu sa ogromnim prazninama u mentalnoj sferi. Osnovni problem je u tome što zaboravljaju da je svaki sport u suštini igra i da je najbolji sportista onaj koji se najkreativnije igra. Igru zamjenjuju neprijatne preokupacije i projekcije o svojoj budućnosti. Nijesu svjesni toga da će čitavog života voditi bitiku isključivo sa samim sobom, a da će drugi biti samo sredstva da se prikažu rezultati te unutrašnje borbe – ističe Mijušković. Sportski psiholog ima zadatak da sa svojim klijentom temeljno izgradi drugačiji pristup sportu. Potrebno je probuditi svu motivaciju kod mladih ljudi, jer samo ona može da savlada sve prepreke.
– Uz veliku količinu hrabrosti koja je potrebna u svakom trenutku življenja, mladi sportisti oblikuju svoj karakter koji je najveće bogatstvo jednog čovjeka. Tako, možemo reći, da pored primarnih rezultata u oblasti sporta, mladi ljudi mogu očekivati da će mentalnim treningom promijeniti percepciju sopstvene egzistencije. Jer, na kraju, sport je jedan od najboljih načina da čovjek ostvari zadovoljstvo u životu – kaže Nikola Mijušković, sportski psiholog.