KOLUMNE
GLEDAM, SLUŠAM, BILJEŽIM: Šta bi bilo da sam…
Piše: Vedrana Tadić-Tarailo
-Nije isto kad donosiš odluke s tek navršenih 25 i u četrdesetim-kažem prijateljici, pokušavajući da tom stereotipnom rečenicom stavim tačku na temu našeg razgovora o ispravnim i pogrešnim izborima i da nekako ublažim njeno preispitivanje s kojim se nosi već duže vrijeme.
Njenu priču znam do najsitnijih detalja. Ponavlja mi je, u segmentima ili kompletnu, kad pijemo kafu, kad čuje neku pjesmu, kad neko dječaka nazove njegovim imenom. ..
„Znaš, kaže mi, i tog ljeta je bilo Svjetsko prvenstvo u fudbalu…“ Znam. Znam i za kamen pored rijeke gdje ju je prvi put zagrlio, za lokve preko kojih je nosio da ne skvasi cipelice, za prve smokve koje joj je donio dok je spremala završni ispit, za nar koji je čistio da ona ne ulijepi prste , za priču o Crvenkapici koju je, zbunjena, pričala na njegov zahtjev na terasi njihovog kafića. ..Znam i zašto su se svađali i kako su se mirili… Ali su bili, i to znam, par o čijoj ljubavi se pričalo. On je govorio da će jednog dana imati djevojčicu (o dječaku nisu maštali) kojoj će dati ime… Ona je nosila njegovu majicu i voljela prvi put u životu, sigurna da živi tek početak njihove bajke…
Razlog prekida veze nije za novine. U suštini, nije ni bitan za ovu priču o izborima i odlukama. Njih dvoje su, nakon raskida, napravili na hiljade malih i velikih izbora. Njegove razloge za sitne ili krupne životne odluke, ne znam. Ali, znam njene. Podijelila je sa mnom gotovo sva poslovna i porodična dešavanja. Ali, se nikad ni na jedan od njih nije vraćala, niti ih analizirala. Kao da su se podrazumijevali. Svi, osim njihove priče, koju je ona, prije toliko godina, uz „dogovor“ sa njim, završila.
Ipak, činjenica je da i danas priča o njemu, sebi, ljubavi, mogućnostima, dilemama… I traži odgovor na pitanje na koje niko u životu, a i u literaturi, nije odgovorio: Šta bi bilo da sam, da je, da smo…?
Jovan Dučić, pjesnik koji je nastojao da rasvijetli i najtananije djelove ljudske duše jednom prilikom je zapisao: Čovjek, kada su važne životne odluke u pitanju, ima mogućnost da dva puta u životu bira- kad odlučuje sa kim će da živi i kada bira profesiju kojom će se baviti. Ako tada, kaže pjesnik, napravi dobar izbor ima velike šanse da bude srećan u životu.
Nisam joj pominjala pjesnika. Ne bi imalo smisla. GLEDAM je, SLUŠAM, BILJEŽIM. Neka ostane svjedočanstvo na papiru. Njoj život duguje odgovore, a ja Nani priču. I još mnogo toga.
