Podgoričanin Darko Savović, student Fakulteta za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju na Univerzitetu Donja Gorica, koji je dio studija okončao u Americi, u razgovoru za MNE magazin ispričao je zašto studenti treba da idu da studiraju u inostranstvu. Provoditi, između ostalog, dane u jednom društvu koje se sastojalo od studenata iz El Salvadora, Švedske, Norveške, Pakistana, Kambodže, Južne Koreje i Crne Gore za njega je neprocjenjivo iskustvo.
On je počeo studije u inostranstvu preko Global UGRAD stipendije i pošao u državu Misuri, na istoimenom univezitetu, u Kolumbiji, gdje je zvanično bio na studijama Bezbjednost hrane. Darko priča da je od malena bio neko koga ste mogli lako fascinirati hranom, što je vremenom, osim fizičkog eksprimiranja te fascinacije, preraslo i u znatiželju o procesu koji prethodi onoj finalnoj pojavi hrane, koju mi kao potrošači možemo vidjeti.
-Odatle i potiče moje predupisno oduševljenje postojanjem studija prehrambene tehnologije u našoj državi, te se može reći da se nisam dvoumio o izboru domaćeg fakulteta. Štaviše, ovo je bio jedini fakultet sa sva tri univeziteta koji me uspio tada privući. Kao svojevrsni ,,šlag na tortu“, osim toga što imam priliku studirati ono što volim ova profesija je i u praksi veoma perspektivna kao profesionalni poziv. Uspio sam spojiti perspektivno zanimanje i željene studije – rekao je on.
Opisujući svoje iskustvo na univerzitetu u Americi, izdvaja tri glavna izvora pozitivnih emocija koju retrospektiva na taj semestar izazove: društvo, odnos profesor-student, koncept studija. Poznato je, kaže Darko, da su ljudi socijalna bića – neko, naravno, više, a neko manje, te ne čudi što je izvdojio društvo, ali ,,postoji, ipak, malo specifičniji razlog zašto je to učinio. Sa studentima iz raznih krajeva svijeta provodio je dane, pa ističe da su, između ostalog, multikulturalnost, potpuna međusobna različitost, a opet i velika povezanost i funkcionalnost osobine koje su ih krasile.
Balkan
– Usljed svakodnevne izloženosti međusobnim različitostima uspio sam doći do meni jedne važne spoznaje o našem društvu na Balkanu. Kod nas smo svi toliko slični da hoćemo da smo različiti, dok ovamo smo bili toliko različiti da smo htjeli biti slični – rekao je on.
Ukazuje na važnost što na tamošnjem fakultetu postoji poseban odnos na relaciji profesor-student.
– Dolazak iz naše sredine gdje nastavnici i profesori imaju tu neku suvu autoritativnu funkciju sa jasnim distanciranjem od učenika je učinio čudnim prelazak na profesore i predavače sa kojima imaš osjećaj da su tu uvijek i kao prijatelji. Dešavalo se često da predavači uspiju od predavanja napraviti jednočasnovnu diskusiju većine studenata, čak do te mjere često da mi je teško prisjetiti se jednog monolog-predavanja. Zbog nekog našeg razmišljanja ako je odnos između profesora i studenta prijateljski i opušten, pretpostavka je da tu manjka poštovanja, ali to nije bio slučaj. Kod svakog studenta sam mogao uočiti jasno poštovanje praćeno tom nekom lakoćom diskusije sa predavačem – priča Darko.
Sam koncept studija je za njega bila velika promjena. Ističe da su studenti u mogućnosti da sami biraju predmete koje će slušati, a u slučaju da im se na početnim predavanjima ne dopadne izabrano, mogu to promijeniti.
Ispiti
-Kada je riječ o načinu ocjenjivanja, kod nas je generalno ocjena bazirana u potpunosti na ispitu/testu, dok u Americi ispiti su samo jedan dio ocjene, poeni. Ostali izvori tih poena su seminarski radovi, aktivnost na predavanjima, takozvani kvizovi, odnosno pitanjima o obrađenoj materiji koje predavači daju svim studentima u cilju dobijanja poena i redovnog učenja… Čak na jednom predmetu predavač je bodovao i kvalitet bilješki sa samih predavanja, u svrhu aktivnijeg praćenja – navodi naš sagovornik.
Pronaći zajedničke tačke između naših i njihovih studija je kaže Darko interesantan izazov, dok napraviti komparaciju, sa druge strane, je relativno laka stvar. Prva razlika koja ,,bode oči“ su, prema njegovim riječima, cijene studiranja i samog studentskog života, koje su neopisivo i neobjašnjivo velike.
-Sama činjenica da svoje studije Amerikanci završe sa ogromnim dugom, dovoljno govori. Jedna od stvari na kojima najviše zavidim je postojanje kampusa. Kampus mog američkog univerziteta je bio na nivou jednog manjeg grada. Od velikog broja studentskih domova i različitih zgrada svih department-a do desetak menzi, jednog od najboljeg studentskog rekreativnog centra u Americi… U početku, snalazak ulicama kampusa je zaista sličan snalaženju u novom gradu. Zbog ogromnog broja vannastavnih aktivnosti i studentskih klubova, većina studenata je vremenski dosta vezana za boravak na kampusu, što omogućava prisnije i kvalitetnije druženje skoro 30.000 studenata univerziteta – precizirao je on, dodajući da je odlazak od kuće i osamostaljivanje bila realizacija velike želje.
Prilagođavanje novoj sredini i novom životu Darku je proteklo mnogo lakše nego očekivano.
-Jedan od razloga za to je bilo moje silno isčekivanje odvajanja od Podgorice i Crne Gore. Svakako da je sposobnost prilagođivanja individualna stvar i karakteristika, ali, ipak, najveću zaslugu za lako i brzo prilagođavanje dugujem svom društvu. Od samog početka nijednom se nisam osjetio usamljeno, jer ipak svima nam je sve ono bilo novo, svi smo se istovremeno prilagođavali, i to zajedno – istakao je on.
Košarka
Kolumbija je pravi primjer studentskog grada, u kojem, prema njegovim riječima, čak, i stariji građani odišu tim univerzitetskim duhom. U to se, kaže Darko, uvjerio u toku košarkaške utakmice svog univerziteta, kada je uočio iznenađujući broj starijih osoba u publici, ali ne kao puke posmatrače, već kao strastvene navijače univerzitetskog tima.
-Podsjetilo me u jednu ruku na strast sugrađana prema našoj Budućnosti. Iako sam bio svjestan koliku popularnost koledž sportovi imaju, nisam ni mogao zamisliti koliko je to veliko u stvarnosti. Na primjer, stadion na kojem se igraju utakmice američkog fudbala može primiti više od 60 hiljada, a košarkaška arena oko 15 hiljada, što je čini oko 2,5 puta većom od SC Morača. Dok prolazite pored i kroz ta velelepna sportska i građevinska izdanja koje krase Kolumbiju, izgubite osjećaj da je u pitanju ,,samo“ koledž sport – priča naš sagovornik.
Nakon iskustva u Americi Darko želi ponovo da proširuje svoje znanje negdje u inostranstvu. Zvijezda vodilja koju je ,,implementirao u svom planiranju budućnosti“ je rečenica: ,,Kada čovjek pravi planove, Bog se samo nasmije”.
-Usljed brojnih događaja svoja koncizna planiranja na duge staze sam morao skratiti na bližu budućnost, te trenutni pogled na iduće korake je ponovno studiranje van Crne Gore radi dalje profesionalizacije i samog rada na sebi. Prehrambena tehnologija, kao poziv nudi ogroman opus potencijalnih karijera, te iz toga razloga nisam sebe ograničavao na jednu specifično. Ono što mogu reći je da bih volio da svoj dalji put izgrađujem permanentno u Crnoj Gori, ali…. – kaže on.
Podsjeća da je svoju edukaciju velikim dijelom proveo u Podgorici, te da su monotonost i nezainteresovanost bile očekivani produkti predugog zadržavanja jedne slobodne mlade osobe na jednom mjestu.
– Dok posmatrate sve kolege koje su se morale preseliti i započeti jednu novu životnu studentsku etapu, vi ste svjesni da je vaša jedina promjena to što ste iz srednjoškolskih klupa prešli u univerzitetske sale. Zato mogu reći da mi je ovo kratko studiranje u inostranstvu, osim nezaboravnog iskustva i društva, donijelo prijeko potrebnu promjenu, osamostaljivanje i sazrijevanje – zaključio je naš sagovornik.
N.Đ.