NB ,,RADOSAV LJUMOVIĆ”: Promovisana prva knjiga pjesama Aleksandre Vujisić

Promocija prve knjige pjesama Aleksandre Vujisić, pod nazivom ,,Krvarim po pismima”, održana je sinoć u Narodnoj biblioteci ,,Radosav Ljumović” u Podgorici.
Sala ,,Marko Miljanov” bila je ispunjena umjetnošću i lijepom riječju.
Veče je počelo stihovima naslovne pjesme ,,Krvarim po pismima”, koje je  odrecitovala glumica Crnogorskog narodnog pozorišta Kristina Obradović.
Razgovor sa autorkom nadahnuto je vodila profesorica Aleksandra Nikčević – Batrićević. Dotakle su se mnogih tema.
– Aleksandru više znam kao autorku proze. Zaista sam bila oduševljena kada sam čula da je objavljena njena prva pjesnička zbirka. Oduševljena sam bila i naslovom, jer me je asocirao na neke naše anglo-američke teme. Kada pomenete krvarenje po pismima, nekako vam na pamet padne Silvija Plat. Ne možemo da je zaobiđemo kad krenemo da pričamo o poeziji i poeziji na ovaj način kako Aleksandra piše – kazala je Nikčević – Batrićević.
Vujisić je, upitana zašto baš ovaj naslov, objasnila da za nju krv ima posebnu simboliku.
– Obično pomislimo na neki bol, na neko stradanje, na neko ranjavanje. Meni je krv asocijacija na život, pokret, strast. Ta pjesma, kada sam je napisala, previše mi je bila intimna da je dijelim, a opet htjela sam i uvrstila sam je u neki moj izbor kad sam je slala na konkurs. Ta mi je pjesma bila najupečatljivija, htjela sam da se zbirka zove po njoj. ,,Krvarim po pismima” je bio moj pokušaj da se približim čitaocu, da podijelim taj svoj neki kod, tu svoju krv na papiru – rekla je Vujisić.
Izdvojila je iz ove zbirke pjesmu ,.Drugačije” koju je odrecitovala.
Dodala je da je rano počela da piše, te podijelila sjećanja da je u ovoj sali prvi put bila sa 11, 12 godina sa klubom pisaca.
Osnažila se, ističe, da u 40, 40 i nekoj počne da se prijavljuje na konkurse.
Nikčević – Batrićević primijetila je da poezijom Vujisić dominira melanholičnost kao ton, ali i prkosnost i neka vrsta podsjećanja na važnost sreće, optimizma.
– Smatram da generalno bez te doze optimizma nema ni smisla da idemo dalje. Vjerujem da poezija i umjetnost uopšte imaju tu moć da promijene svijet i treba svakome od nas ta neka doza da se ne predamo previše običnom – kazala je Vujisić.
Smatra da treba da postoji stabilan godišnji budžet za kulturu.
– On se uvijek na kraju izgubi i uvijek postoji nešto što je preče. Mislim da je odgovornost na svima nama, jer treba da se vidi da postoje ljudi koji su gladni kulture, dešavanja, da bi se pokrenuo taj pozitivni talas, da bi se i za kulturu i za književnost, za umjetnost izdvajalo mnogo više nego što se izdvaja. Svaka čast entuzijastima u našem društvu koji nose sve na svojim ramenima – kazala je Vujisić.
Piše poeziju i prozu i za djecu.
– Kad sam dobila djecu, suprug i ja smo nekako krenuli od prvih dana da razgovaramo sa njima u stihovima. Počeli smo sa pričicama i pjesmicama za djecu. Onda sam spontano krenula sa radionicama za djecu, u kojima baš uživam – rekla je Vujisić.
Dodala je da treba biti veoma obazriv kad se piše za djecu.
– Djeca će veoma lagano da prozru da li je nešto samo gluma ili je iskreno – rekla je Vujisić.
Festivala, konkursa i izdavaštva je vrlo malo u Crnoj Gori, smatra ona.
– Malo je prilika i mislim da neki veoma talentovani, sjajni ljudi ne dobijaju dovoljno prilika kada nešto izdaju. To je nešto što mora da se uspostavi i kao saradnja da biste stvari pokrenuli sa mrtve tačke – kazala je Vujisić.
Poezija, smatra ona, je sama po sebi angažovana.
– Ne postoji poezija koja vas ne tjera da razmislite o nekim stvarima oko sebe i  tu jeste velika moć poezije i umjetnosti uopšte. Smatram da umjetnost treba da ima tu buntovnu crtu. Jedan dio mog stvaralaštva je posvećen položaju žena u društvu. Svako od nas treba da nađe neku svoju mjeru u tome i da vidi koliko se pronalazi – kazala je Vujisić.
Ona je pokretačica nezavisnog kreativnog projekta „Čigralište“, koji promoviše važnost čitanja u ranom uzrastu.
– Ogroman je Aleksandrin društveni angažman. ,,Čigralište” za mene je jedno od najviše društveno angažovanih prostora u Podgorici, zato što dozvoliti u ovoj ovakvoj sadašnjosti ideji da rano čitanje i kreativnost i mašta i uobrazilja i jedan šareni svijet u koji može da se povjeruje, da se to utka već u najranijem dječjem dobu, za mene je to na neki način Don Kihot ovog vremena. Druga stvar – uvijek volim kad u poeziji neko nema problem da da komadić svoje jetre, svoje džigerice i stvarno samo svog, autentičnog srca. Za mene najčešće taj društveni angažman i angažovanija poezija teško da može da postoji – kazala je Kristina Obradović.
Za kraj Vujisić je rekla da neće proći decenije do sljedećeg izdanja i da bi voljela više da se posveti poeziji za djecu.
Tekst i foto: B.R.