Milena je osnovne studije  završila na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, a magistarske na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Nesporan talenat i naporan rad učinili su je dobitnicom brojnih nagrada i priznanja iz oblasti umjetnosti, a njena djela se nalaze u značajnim muzejskim, galerijskim i privatnim kolekcijama. Do sada je izlagala na više samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Članica je ULUCG, kustoskinja u Centru savremene umjetnosti Crne Gore, kao i stručna konsultantkinja iz oblasti dizajna enterijera i namještaja.

Na izložbi “Kosmički ritmovi 2020” koja je nedavno otvorena u JU Muzeji i galerije Podgorice, Milena je predstavila novije radove nastale u okviru višegodišnjeg umjetničkog projekta.

-U težnji da izrazi punoću specifičnih umjetničkih ideja, umjetnica je pronašla najsavršeniji izraz kroz upotrebu plave nijanse „Internacionalne klajnovske plave”. Umjetnica svojim radovima želi da se otrgne od ustaljenih, šablonizovanih formi, pokušavajući da se kroz rad vrati sebi, da uspostavi ponovnu vezu sa prirodom, ne odričući se tehnologije i novih medija. Stvara nove forme umjetničkog izražavanja koje pomjeraju tradicionalno postavljene granice i značajno mijenjaju kontekstualizaciju i recepciju umjetnosti 21. vijeka – kazala je kustoskinja JU Muzeji i galerije Podgorice i istoričarka umjetnosti mr Maša Vlaović, koja je otvorila izložbu.

U razgovoru za Montenegro magazin, Milena se prisjeća djetinjstva za koje je veže osjećaj bezbrižnosti, ljubavi ali i odgovornosti. Pamti srednjoškolske dane, tokom kojih je i počela da zarađuje prve honorare baveći se umjetnošću, a navodi i da u poslu uvijek insistira na posvećenosti i stalnom učenju i usavršavanju.

Ljubiteljka je stručne literature, dobrog društva i vina. Smatra da je za ljubav potrebna zrelost – kada je pronađete, da umijete da je njegujete.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

-Na ljubav koju sam primila i koja mi kroz život daje snagu. Na bezbrižnost ali i odgovornost. Mislim da je jako važno imati priliku da prođemo sve faze odrastanja onda kad im je i vrijeme.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

-Da, možda ne prvog ali, već u srednjoj školi sam imala priliku da zarađujem na umjetničkim predmetima likovne i primijenjene umjetnosti koje sam sama stvarala.
Sjećam se da sam ozbiljan novac u trenutku izolacije i inflacije potrošila na par cipela.

Na čemu insistirate u poslu?

-Priznajem da sam zahtjevna u poslu, vjerovatno  naporna u upornosti da postavljeni ciljevi budu i dosegnuti. Insistiram na preciznosti u komunikaciji, posvećenosti radu i stalnom učenju.
Upravo sam izložbom “#kosmickiritmovi2020” u Modernoj galeriji JU Muzeja i galerija grada Podgorice zaokružila jedan zahtjevan projekat u ovom izazovnom vremenu.

Koju knjigu/film biste preporučili?

-Kao prvi odgovor na ovo pitanje bio bi makedonski film “Zemlja meda”. Jasno govori o jednom od uzroka problema na ovim balkanskim prostorima. I, imala bih još jedan, opet makedonski – film mojih sestara Labine i Teone Strugar Mitevski, “Bog postoji, ime mu je Petrunija”. Još jedna odlično ispričana, aktuelna priča.
Što se tiče knjiga, u posljednje vrijeme čitam stručnu literaturu i to više knjiga odjednom.

Koje jelo najviše volite?

-Može sve (skoro sve, ne mora meso) u dobrom društvu i uz dobro vino.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

-Zrelost. Da kada je pronađete, umijete i da je njegujete.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?-Ne bih to željela. Svi imamo svoje vrijeme, i vjerujem da je sa nekim razlogom ograničeno.

Putovanje koje pamtite?

-Mnogo ih je.

Pjesma Vašeg života je?

-Nije to jedna pjesma.