SLAJDER SPORT
ALEKSA UKROPINA U OGLEDALU: Svi ljudi, pored spoljašnjih, imaju i svoje unutrašnje borbe
Crnogorski vaterpolo reprezentativac Aleksa Ukropina današnji je gost Montenegro magazina u rubrici “U ogledalu”.
Aleksa je rođen u Beogradu. Prve sportske korake načinio je u Jadranu iz Herceg Novog, sa kojim je osvojio pet duplih kruna. Talenat i naporan rad odveli su ga potom u mađarski OSC, gdje je kao 19-godišnjak tokom dvije sezone igrao Ligu šampiona.
Debi za seniorsku reprezentaciju Crne Gore na velikim takmičenjima, ostvario je na Svjetskom prvenstvu u Kazanju, 2015. godine, dva mjeseca prije nego što je napunio 17 godina, a prethodno je prošao i sve mlađe selekcije.
Od nedavno nastupa za Radnički iz Kragujevca, u koji je stigao kao veliko pojačanje.
-Vatrpolo klub Radnički angažovao je još jedno senzacinalno pojačanje – talentovanog, ljevorukog reprezentativca Crne Gore, Aleksu Ukropinu, koji posjeduje bogato igračko iskustvo, kako na klupskoj, tako i na reprezentativnoj sceni – kazali su iz Radničkog o Ukropini.
Aleksa se tokom razgovora za Montenegro magazin prisjeća djetinjstva koje pamti po osjećaju bezbrižnosti. Za sebe kaže da je ljubitelj putovanja i egzotičnih, tropskih destinacija, pa posebno ističe putovanje u Egipat 2015. godine sa ekipom Jadrana.
Smatra da malo ljudi osjeti pravu ljubav i vjeruje da kada se ona jednom desi, ne postoje nikakva pravila.
Volio bi, kako kaže, da mu život teče uz ritam pjesme “Tropski bar”, ali znajući da ipak ne može sve biti tako opušteno, kao pjesmu života izdvaja “Hodaj” od Džibonija.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Djetinjstvo me najviše asocira na bezbrižnost. Bilo je to doba bez obaveza, briga i komplikovanih misli što ne shvatiš do trenutka kad više nisi djete.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Bilo je to 2013. godine nakon osvajanja Evropskog prvenstva na Malti za juniore. Većinu novca sam potrošio na kompjuter.
Na čemu insistirate u poslu?
-U poslu insistiram na tačnosti i konkretnosti. Ukoliko je dogovor uspostavljen, da se on i održi.
Koju knjigu i film biste preporučili?
-Preporučio bih dvije knjige koje sam u skorije vrijeme pročitao. Za ljude avanturističkog duha od Aleksandra Bilanović “Dripačka rapsodija” i od Hesea “Stepski vuk”, kao uvid u to da svi ljudi pored spoljašnjih imaju i svoje unutrašnje borbe.
Koje jelo najviše volite?
-Ne bih mogao da izdvojim omiljeno jelo, ali obišavši dosta svijeta i probavši mnoga jela, uvidio sam da su balkanska i španska kuhinja, po meni, najbolje.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-To je teško pitanje. Malo je ljudi koji osjete pravu ljubav i smatram da tu nema pravila. Da li će vam se konci sudbine u jednom trenutku splesti sa pravom osobom ostaje zagonetka koju jedino vrijeme može razotkriti.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Do sada nikad nisam razmišljao o ovom pitanju, ali prvo što mi je palo na pamet jeste Dostojevski, jer bih volio da vidim kako bi on opisao u svojim djelima današnjeg pojedinca i savremeno doba.
Putovanje koje pamtite?
-Iako je svako putovanje uspomena i iskustvo za sebe, izdvojio bih 2015. Egipat, Hurgada sa ekipom Jadrana. Najviše iz tog razloga jer sam ljubitelj egzotičnih, tropskih destinacija.
Pjesma Vašeg života?
-Volio bih da mi život ide uz ritam i muziku pjesme “Tropski bar” od Vlada i Nigora, ali ipak ne može biti sve tako opušteno, pa bih zato kao pjesmu svog života izdvojio “Hodaj” od Džibonija.
D.Markuš
Foto: Privatna arhiva
Najnoviji komentari