ART SLAJDER
GORAN KARAN U OGLEDALU: Svaku pjesmu sam živio
Vječiti “Vagabundo”, ali i romantik zanesen “Splitskom serenadom” i ljepotom “Lolite”, u čijem srcu i dalje svijetli “Prozor kraj đardina”, hrvatski muzičar Goran Karan danas je stao ispred “Ogledala” Montenegro magazina, otkrivajući nam bajku svog djetinjstva i predanost muzičara “zvijezdi koju slijepo slijedi”.
Goran Karan odrastao je u Splitu, a u muzičke vode zaplovio je kao član bendova Epicentar, Crna udovica i Zippo. Veću popularnost stekao je kao pjevač grupe Big Blue. Samostalnu karijeru je započeo 1997. godine kada je osvojio prvu nagradu na “Zadar-festu“ sa pjesmom “Kazna mi je što te ljubim“.
U međuvremenu, Karan je započeo saradnju sa čuvenim splitskim kompozitorom Zdenkom Runjićem, koji je autor brojnih vanvremenskih hitova. Iz te saradnje nastao je njegov prvi samostalni album pod nazivom “Ko da te ne volim“, na kojem su ovjekovječene pjesme “Lipa si, lipa“, “Nisam te vrijedan“, “Uvelo lišće“, “Splitska serenada“, “Tu Non Llores mi Querida“ koju je otpjevao s Oliverom Dragojevićem itd. CD je proglašen najboljim albumom 1999. godine, a za vrlo kratko vrijeme dosegao je platinasti tiraž.
Sa pjesmom “Kad zaspu anđeli“ 2000. godine pobijedio je na muzičkom takmičenju “Dora“, te predstavljao Hrvatsku na „Evroviziji“ osvojivši deveto mjesto. Iste godine, domaća kritika i publika mu je dodijelila mnoga priznanja, a pomenuta pjesma smatra se jednom od najljepših domaćih balada.
Narednih 20 godina karijere, obilježili su brojni hitovi, nagrade, koncerti, a najzapaženiji uspjeh zabilježile su pjesme “Ružo moja bila“, “Vagabudno”, “Di si rasla”, “Ne šalji lađe“, “Vitre moj” i druge.
Nedavno je snimio pjesmu “Dugo nisam bio mlad”, koja, kako isitče Karan, oslikava radost ponovnog otkrivanja ljubavi, i predstavlja “zalog za bliskost koja je u posljednje vrijeme bila daleko od nas”.
Goran u razgovoru za Montenegro magazin govori o djetinjstvu koje pamti po majčinom zagrljaju, nadi, radosti… Prvi honorar zaradio je kao dječak, pomažući pri iskrcavanju drva, za šta je dobio simboličnu naknadu od koje je kupio igračku koju je tada priželjkivao.
U poslu insistira na predanosti, integritetu, stručnosti i učivosti, i na kraju – povjerenju i lojalnosti. Za pravu ljubav je, kako kaže, potrebna prava osoba i pravo davanje.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Na majku. Na radost. Na vrijeme u kojem je ovaj svijet bio mjesto zaštićeno majčinim zagrljajem. Na prijatelje, istraživanja, nadu u svoje mjesto i sretan kraj.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Bio sam zaista tek dječak. Kako je majka bila bibliotekarka u tadašnjoj Naučnoj biblioteci, živjeli smo u potkrovlju te kuće. Pred zimu je došao kamion s drvima za peći kojima se grijao taj prostor, pa sam pomogao pri iskrcavanju. To su bilii par sati koji su završili s izgrebanim rukama, ali puna srca. Za simboličan honorar sam kupio autić Matcbox, tada mi je to bio izvor zabave. Loptu sam već imao, pa…
Na čemu insistirate u poslu?
-Na predanosti. Prva stvar je da treba da razumjemo suštinu onog što radimo i što treba učiniti da bi to napravili. Nakon toga je bitan fokus na veću sliku, tako da se ne izgubiš u detaljima vlastite vještine. To je zamka koju otvara linija manjeg otpora, pa se dotična vještina koristi u službi vlastite taštine, umjesto suštine. Dakle, prvo integritet, radi čiste namjere, potom stručnost i učivost, i na kraju- povjerenje i lojalnost.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Dakle za duh i tijelo, Majstor i Margarita, roman Mihaila Bulgakova, sjajna, zanimljiva, duboka i divna priča. Bhagavad Gita kakva jest od Srila Prabhupada. Film Marigold hotel, Let iznad kukavičjeg gnijezda i seriju Naše malo misto.
Koje jelo najviše volite?
-Od domaćih, manistra sa šalšom tj. tjestenina al pomodoro, i sto jela indijske i mediteranske kuhinje. Ja sam već dugo vegetarijanac, pa mi odgovara zeleno i crveno, ha, ha.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Prava osoba i pravo davanje.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Svi već žive u svojim djelima. Dobro im je i bez da ih vraćamo na ovo mjesto.
Putovanje koje pamtite?
-Indija, Tahiti, Australija, Novi Zeland… ma, svako mjesto mi je pokazalo srce i zahvalan sam na svakom putovanju. Šire dušu…
Pjesma Vašeg života je?
-Ne mogu unaprijed razmišljati retrospektivno. Svaku pjesmu sam živio, i svaka je dio jedne velike pjesme, koja se svakim novim danom iznova živi i neprestano dopisuje i pjeva.
D.Markuš
Foto: Privatna arhiva
Najnoviji komentari