DRUSTVO_IZDVOJENO PREPORUKA
PORTRET SLOBODANA KOVAČEVIĆA: Moje pjesme govore o meni, ne moram ja
Kantautor Slobodan M. Kovačević, današnji gost rubrike “Portret”, rođen je u Sarajevu 1947. godine. Roditelji su mu iz Bjelopavlića. Njegov otac je bio vojno lice, prvoborac i nosilac Partizanske spomenice. Sjećanja na divno djetinjstvo uz dvije sestre mu, kaže, pružaju tu, svima prijeko potrebnu, stabilnost čitavog života.
Studirao je slikarstvo na Likovnoj akademiji u Sarajevu, a muziku u Splitu. Dva fakulteta su nastavak Elektrotehničkog, koji je upisao zbog želje majke da joj sin bude “gospodin inžinjer”, jer je to tada bila važna i poštovana profesija. Sa gitarom se druži i osvaja nagrade još od osnovne škole. A studije umjetnosti su logičan nastavak talenta za crtanje koji nije zaživio na Elektrotehničkom fakultetu, zbog brojnih nastupa. Nakon druge godine otišao je u Ameriku sa “Pro art” grupom koja je u to vrijeme bila najpopularnija grupa u Jugoslaviji.
Svoje muzičko stvaralaštvo počinje u Sarajevu sa grupom Lutalice, zatim u Indexima i grupi Pro arte. U grupi Pro arte stvarao je sa Đorđem Novkovićem, Vladimirom Savčićem-Čobijem, Vladimirom Borovčaninom, Mladenom Drljačom…,.
Osnivač je grupe “More” iz Splita, koja datira od 1973. u kojoj su bili Meri Cetinić, Oliver Dragojević, Doris Dragović, Tedi Spalato, Jasmin Stavros, Remi Kazinotti, Joško Banov, Zvonimir Boldin, Zlatko Brodarić, Bojan Beladović, Mladen Baučić, Joško Guinović, Mladen Magud, Vjekoslav Benzon,Marija Kuzmić.
Svoje stvaralastvo nastavio je devedesetih u Crnoj Gori, kao samostalan autor i izvođač.
Svih ovih godina paralelno sa muzičkim stvaralaštvom odvija se i njegovo likovno stvaralaštvo što je rezultiralo prvom samostalnom izložbom 2008. godine, pod nazivom “Put do sopstvene duše”. Dobitnik je nagrade grada Danilovgrada i “19. Decembar” .
Sa poznatim kantautorom razgovarali smo na njegovom porodičnom imanju u Klikovačama, selu u blizini Danilovgrada. Imanje, na kojem su rođeni i njegov djed i otac, je uređeno za užitak. “Krš i drača” – sintagma iz poznate njegove pjesme je njegov gen koji nosi iz Crne Gore.
Dok smo razgovarali njegova prva unuka Mila, stara tri mjeseca, spavala je u kolicima ispod guste krošnje drveća.
-Ovo sam sve uredio za porodicu, rodbinu i prijatelje. Za uživanje. A dvorište ću da ispunim zabavom za unučad. Da uživamo. Porodica i prijatelji su sreća – kaže Kovačević.
Naš sagovornik zrači pozitivizmom. Ne dozvoljava da sabiramo utiske, upoređujemo dostignuća. Kaže, on se tek sprema za postizanje rezultata. Riječ penzija i odmor ne postoje u njegovom rječniku. Piše pjesme, slika, sređuje dvorište…, I ima velika očekivanja od budućnosti. Počeo je da piše i memoare. I nada se da će moći još dosta da uradi na polju filmske, pozorišne i dječije muzike. Ekipa Montenegro magazina imala je uvid u dva nova teksta, još neobjavljena. Jedna od njih je pjesma “Ljudi”, koja govori o ljudskoj slabosti.
Kovačević je najavio i da će ove godine, 6. jula završne večeri šou programa Splitski festival nastupiti grupa “More”, nakon nekoliko decenija. Prisustvo su potvrdili on, Meri Cetinić i Tedi Spalato.
Njegov projekat ”Omnia vincit amor” je projekat koji ima za cilj da putem pjesme i uz podršku eminentnih imena iz svijeta muzike, povezuje i gradi, zida mostove prijateljstva, tolerancije, razumijevanja i ljubavi.
Na pitanje da se prisjeti saradnje sa Oliverom Dragojevićem, kaže:
,,Prođe mi jedna pjesma. Prime je na Splitski festival. Zvala se “Spavaj, spavaj draga”. Odlučimo da bi to mogli da pjevaju Dubrovački trubaduri. Ponudimo im to i njima se svidi. Oni su je i otpjevali. Ali tada, tokom boravka u Dubrovniku, sa njima svira i Oliver Dragojević. Pita me i ja mu objasnim šta radimo i sa kim. On je tamo bio neupotrebljiv, njemu je to bilo malo, škrto. Još u onim kostimima. On odluči da pobjegne sa mnom. Dođemo mi na Brač i tu, kao grupa, počnemo svirati. Svirali smo nevjerovatno dobro. Svjetski repertoar. Vrhunski. Tu pjeva Meri Cetinić, Oliver Dragojević, prateći vokal Marija Kuzmić, na gitari Dalibor Jurašin, Vjekoslav Bezon bubnjar i ja na basevima . Toliko smo dobro svirali da su ljudi gledali da li je plej bek.”
Tada snimana u Londonu pjesma “Sami sebi mi smo krivi” napravila je veliki prodor.
-Sve je to priča o meni. Mnogo jača od ove moje i vaše priče – kaže Kovačević.
Sa grupom ,,More” bio je poznat ne samo na prostoru bivše Jugoslavije, već su zbog nastupi putovali i u Ameriku. U jeku popularnosti upoređivali su ga sa Rod Stjuartom.
-Bio je to veliki uspjeh. Bez današnjeg marketinškog ludila – objašnjava Kovačević, dodajući da se kvalitet uvijek izdigne i da je vrijeme za svaki posao nepogrješiv sudija.
Mnogi tekstopisci, aranžeri, podlegli su i komercijalizovali svoj rad. To nije slučaj sa Vama?
-Jesam malo i ja. Ja to zovem kompromisom. Definicija u svemu u životu je mjera. U svijetu muzike, ako želite da se samo time bavite i živite od toga morate biti spremni da napravite kompromise. A na vama je koju ćete mjeru i koliko ćete u tome moći da balansirate. I koliko ćete biti uspješni, priznati, uvaženi ili poraženi. Nijesam puno o tome razmišljao, ali imao sam u sebi tog prijatelja koji me je, nadam se, u toj mjeri dobro usklađivao.
Kako posmatrate ono što danas rade Vaše mlade kolege?
-Danas je sve u nominativu. Ja sam drugačiji. Mi smo tada svi bili drugačiji. Tvoje djelo govori o tebi. Povratnu informaciju uvijek imaš, bila ona pozitivna ili ne. Moje pjesme govore o meni, ne moram ja.
Da li ste zadovoljni do sada postignutim u karijeri?
-Pa jesam i nijesam. Čovjek nikad nije zadovoljan. Ali to nezadovoljstvo, kod mene, nije destruktivno. Već me stimuliše, ne da mi da stanem. Rekao sam vam na početku priče, ja tek počinjem. I ja stvarno tako razmišljam. Ta pozitiva mi je kao infuzija. Nezadovoljstvo je najsvojstvenija čovjekova odlika. Da je bio zadovoljan ostao bi u pećini.
Naš sagovornik kaže da je znao kad je došlo vrijeme za porodicu. Suprugu Anu je upoznao u Crnoj Gori. Kaže, želja roditelja bila je da se vrati ovdje i “oženi neku našu, kršnu Crnogorku”.
-Posle toliko godina avanturizma i svirki od Amerike do Rusije, nijesam se ja umorio. Ali dođu misli – vidi, život prolazi, a gdje si ti. I tu je počelo razmišljanje o porodici, djeci i ljubavi. Odluka je tada bila donešena u meni. Prije toga nije me niko mogao uhvatiti. Bio sam mlad, puno posla, obaveze… Ali bitno je da sam ja to odlučio I to mi je pošlo za rukom. Brak, pa prvo dijete Marko, pa Mija, pa Nikola. Tako da sam to bogatsvo i zadovoljstvo dobio. Dobio sam njih, ono najvažnije. Jednu zaokruženu priču koja vas ispunjava, jer želja za porodicom u svima nama treba da postoji. Prije par mjeseci dobio je i unuku Milu.
On nije jedini muzičar u porodici. Njegova djeca imaju svoj bend -“Kuba bend”. Otac im je najveći kritičar. Ipak, njih troje su izabrali i druge profesije. Marko je završio ekonomiju i menadžment, Mija je diplomirala prava, dok je Nikola upisao Muzičku akademiju.
Crna Gora mu je, kaže nepresušan izvor inspiracije.
-Moje pjesme su pjesme emocije, patriotske, ne političke. Mislim da sam se odužio i Crnoj Gori- kaže Kovačević.
M.S.
Foto: B. Šekularac
Najnoviji komentari