DRUŠTVO SLAJDER

SOCIOLOG SRĐAN VUKADINOVIĆ: Moderna porodica će opstati, a žena je i dalje njen stub

Porodica je uvijek bila osnovna ćelija društva. Uprkos brojnim promjenama kroz koje je prošla, izazovima savremenog društva, i lošim prognozama ona će takva i ostati, smatra sociolog Srđan Vukadinović.

Često se čuje da je savremena porodica u krizi. Razlog takvog stava je, kaže on, je veliki broj razvoda, jer je ta porodica obično dosta disfunkcionalna pa se često definiše i kao prvi oblik socijalizacije. Problem je, kako objašnjava Vukadinović u razgovoru za Montenegro magazin, što danas postoji puno nasilja u tim porodicama, što vuče za sobom puno disfunkcionalnih svojstava.

-Ali, porodica je jedna osnovna zajednica koja će opstati uprkos svim tim kriznim momentima. Naravno, da nekakva nova svijest, novo shvatanje života utiče na modernu porodicu da ona nema više onu tradicionalnu strukturu, kao prije četiri ili pet decenija. Danas ipak imamo tu zajednicu dvoje ljudi koja funkcioniše bez obzira na neke papirološke obrasce. Ona ne funkcioniše po tradicionalnim postulatima u kojima je muškarac gospodar, više nijesu toliko dominantna, već naprotiv, ta svojstva se svode na nivo nivelacije između muškarca i žene koji podrazumijeva da sasvim ravnopravno odlučuju o svim  bitnim pitanjima i za oboje i za čitavu porodicu – navodi Vukadinović.

On dodaje da je danas porodica zajednica u kojoj žive dvoje ljudi koji žele da razviju komunkaciju. Osnovni  razlog  krize porodice, striktan je on, je nedostatak komunikacije, nerazumijevanje  između supružnika, ali i supružnika i djece. Glavna disfunkcionalnost porodice je nepostajanje tog komunikološkog okvira koji vodi ka razumijevanju, poštovanju različitosti i harmoničnom životu.

Jedna od kartakteristika stabilne tradicionalne i moderne jeste da je žena i dalje njen stub koji drži “sve pod kontrolom”. Majka, domaćica, karijeristkinja….

– Često se govori da je žena stub porodice. Na njoj počiva porodica i kuća. U tom strukturnom svojstvu ni danas se nije puno toga promijenilo. Ono što je jako bitno jeste to što je žena danas ekonomski puno nezavisnija nego ranije. Do sad je bilo razumljivo da njena ekonomska zavisnost od supruga proizvodi i trpljenje, koje vodi ka različitim vrstama nasilja, fizičkom, psihičkom, ekonomskom – navodi Vukadinović jednu od glavnih promjena koja je dovela do boljeg položaja žene u porodici.

Zbog ekonomske situacije za koju se žena danas izborila ona je postala puno ravnopravniji partner u braku i u porodici. Danas je, kaže on, razumljivo da žena može i u tom smislu da bude stub na kojem počiva porodica.

-Emancipacija i ekonomska nezavisnost dovela je i do drugačijeg ophođenja prema ženi. Slobodno se može reći da se nekada tretirala kao objekat koji samo treba da čuva kuću i rađa djecu. Danas se ona podrazumijeva i prihvata kao neko ko je potpuno ravnopravan i bez koga porodica nikako ne bi mogla – ističe Vukadinović.

On podsjeća na frazu “da je bolje da žena sjedi kući nego da prima malu platu”.

-Taj momenat ima mnogo veći značaj od same ekonomske računice. To je i njena svijest da je ona potrebna, radno angažovana, bez obzira koliko je plaćena, i da joj poslovno okruženje može pričinjavati i zadovoljstvo da bude ispunjenija, svjesnija, samostalnija…,. – ističe Vukadinović.

Često robujemo stereotipu da žena danas mora ići na posao, podizati djecu i održavati kuću.

-Zašto robujemo tom stereotipu? Zar ne može sa muškarcem da podijeli i obaveze oko kuće, usisavanja, ručka, čuvanja i učenja sa djecom? Danas značajan broj muškaraca učestvuje u tome. Podjela tih poslova je danas dosta relativna. Oni muškarci koji žele jedan harmoničan brak sasvim rado dijele te obaveze. Nekada su se ti poslovi smatrali poniženjem za muškarca. Ne postoji danas podjela na muško – ženske poslove. U nomenklaturi zanimanja i rada nema više poslova koji su isključivo ženski ili isključivo muški – objašnjava sociolog Vikadinović.

Ipak, žena i dalje drži veći teret na svojim plećima.

Danas je za jednu porodičnu ženu jednako teško i da je zaposlena sa kućnim obavezama nakon radnog vremena, kao što je teško i da je stalno kući baveći se djecom i obavezama oko doma. Vukadinović ističe da, ipak, domaćici može biti mnogo teže jer se ona često osjeća kao objekat koji nije potreban društvu i u kojem ona ne može naći svoje mjesto. Neophodna komunikacija u porodici će joj pomoći da se vidi gdje je ona potrebnija i gdje joj je lakše.

Nakon racionalnog porodičnog razgovora da li je bolje da žena negdje privređuje za minimalnu platu a djeca vrijeme provode u vrtićima ili ih neko čuva za novčanu nadoknadu, Vukadinović govori da se biraju prioriteti.

-U porodici u kojoj postoji komunikacija, razum i tolerancija sve se to stavi na papir i vidi se da je mnogo bolje da žena ostane sa djecom. Ostanak majke sa njima  do prvih razreda škole doprinosi boljoj komunikaciji, socijalizaciji, edukaciji. Ako nema tih obaveza žena u svakom slučaju treba biti angažovana i raditi čak i slabije plaćene poslove – kazao je Vukadinović.

On ističe da postoji i druga strana medalje i kod majki karijeristkinja. Čak i kod onih koje imaju “tehničku podršku” u vidu dadilja, baka i žena koje im pomažu u održavanju domaćinstva. Nedostatak vremena koje roditelji provode sa djecom prouzrokuje kasnije probleme koje je teže “sanirati” i ta djeca češće ulaze u nasilne oblike ponašanja, bilo prema drugima ili postaju žrtve.

 

M.Sekulić