ART PREPORUKA

CNP: Premijera predstave Dijega de Bree ,,Čekajući Godoa” u srijedu

Premijerno izvođenje predstave ,,Čekajući Godoa” za koju, po tekstu Semjuela Beketa, režiju, scenografiju i izbor muzike potpisuje Diego de Brea, biće održano na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta u srijedu, 13. februara.
Saradnik na scenografiji je Ivanka Vana Prelević, kostime je radila Olivera Eraković, jezičku adaptaciju Jelena Šušanj, a izvršnu produkciju Nela Otašević.
Estragona će tumačiti Srđan Grahovac, Vladimira Stevan Radusinović, Laki Nada Vukčević, Poca Dragan Račić, a Dječaka Petar Vlahović.
Direktorica CNP-a Zorana Kralj kazala je da u produkcijskom, tehničkom, scenskom i scenografskom smislu ovo nije bila zahtjevna predstava,
– Vjerujemo da smo dobili predstavu koja će biti nova vrijednost repertoara Crnogorskog narodnog pozorišta – rekla je Kralj.
Umjetnički direktor CNP-a Željko Sošić vjeruje da se ovim projektom ,,duh i smisao Beketovog djela ostvario na Velikoj sceni CNP-a”.
– Kad smo promišljali i odlučivali se za komad ,,Čekajući Godoa”, razmišljali smo o tome šta je on, kako je nastao, o toj postapokaliptičnoj atmosferi nakon Drugog svjetskog rata u kojoj je Beket stvarao svje djelo, razmišljali smo o tome kako to djelo često nazivamo začetnikom apsurda u teatru i kako se to djelo transformisalo i kako se odnos čovjeka transformisao prema asurdu, kako u današnjem dobu tehološkog i drugog procvata naše civilizacije čovjek se osjeća sve bespomoćniji i tako da je lišen svih želja. To je ono što je bio glavni zadatak Diega de Bree i što je on postavio pred svoju ekipu i što je zapravo najteže uraditi. najteže je postići tu neuhvatljivu Beketovu jednostavnost. Ja sam siguran da smo u tome uspjeli i to je veliki posao i ozbiljan rezultat koji su postigli Diego de Brea i glumci Crnogorskog narodnog pozorišta – rekao je Sošić.
On vjeruje da je ovom predstavom CNP dobilo produkciju kojom će se na pravi način predstaviti domaćoj i inostranoj publici.
Režiser Diego di Brea smatra da je u životu najteže biti jednostavan ,,zbog toga što ova glava koju imamo svi radi protiv toga”.
– Jednostavno – to znači da priznaješ da si nemoćan, priznaješ da si osjetljiv, priznaješ da i plačeš, priznaješ da ne možeš, ne da nećeš, priznaješ da si dezorijentisan, ne treba ti psihoterapeut, maser, ne znam koje sve supstance i uslovi da bi podnio ovaj život, nego da ga uzimaš takav kakav jeste. Treba ogroman rad da bi došli do jednostavnosti koja se, nažalost, u ovom životu pokazuje samo u momentima kada smo bezizlazni. To znači, mora da nam se desi ili apokalipsa ili bolest ili glad ili puknoća u glavu da mi tek isključimo tu našu glavu i pristajemo samo na osjećaj i da nekako pokažemo to što jesmo. A toga nema. Zato živimo u potpunoj laži, u maski koja je nepodnošljiva i to furamo non-stop. Laž smo proglasili za istinu, istina je otišla ne znamo gdje – rekao je De Brea.
Ovo, dodaje, nije ,,socijalna drama, nije turbofolk, nije balkanska tema, ovo je ontološki problem.” Predstava se, kaže, bavi i pitanjem da li Bog postoji ili ne, te da li će naša duša biti spasena, vječna i gdje je spas, da li će doći do toga, ko je kriv, da li jesmo krivi.
On vjeruje da smo danas izgubili sve, nemamo poštovanja ni prema čemu. Nakon svega toga, kaže De Brea, prema Beketu dolazi čistionica.
Da bi glumci došli do rezultata moraju da su potpuno ogoljeni, bespomoćni, u bezizlazu, to je ono što De Brea traži od njih.
Podijelio je interesantnu rečenicu iz teksta koja glasi ,,Kad previše pokušavaš da si anđeo, ti završiš kao zvijer.”
Kostimografkinja Olivera Eraković rekla je da je željela kostimom da upakuje Beketovog Godoa u simboličku vrijednost, zadržavajući poruku i vrijednost samog djela.
Srđan Grahovac podsjetio je da je prije deset godina igrao Vladimira u predstavi ,,Čekajući Godoa”, a sada će biti u ulozi Estragona.
– Estragona treba napraviti neznalicom i to jeste težak zadatak. Teško je napraviti čovjeka koji može ući toliko duboko da ne zna, treba biti dovoljno pametan u stvari da napraviš glupog čovjeka. Vidjećemo da li sam u tome uspio – objasnio je svoju ulogu u predstavi Grahovac koji sa De Breom radi peti put.
Stevan Radusinović tumači Vladimira. On je podsjetio da je prije 20 godina glumio Vladimira u predstavi ,,Čekajući Godoa”, pripremajući diplomski rad. Sa De Breom radi prvi put.
– Diego me nije vidio u podjeli, međutim, ja sam se dosta potrudio na mističan i antološki način da, ipak, dođem u podjelu. Došao sam misleći da je tu sve dogovoreno, da ću ja tu moći da iskoristim neko svoje sredstvo, pošto više od 20 godina radim samo komedije. Međutim, proces je pošao u drugom smjeru. Ovo je najbolji dramski tekst 20. vijeka. Najteži glumački zadatak zato što prije 20 godina nisam bio spremam, sumnjam da sam i danas spremam za ovo – kazao je Radusinović kojem se posebno svidjela De Breina potreba da vidi istinu.
Dragan Račić, koji, takođe, prvi put radi sa De Breom, podijelio je prve utiske.
– Čuo sam o njemu, gledao predstave, sve je to okej, ali, očekujem čovjeka sa Zapada, da dođe hladan, ,,to ti, to ti”. Mislim, odabrao me je i ja pristajem na to, ali, ja vidim čovjeka koji ne da je sa ovih prostora nego on je žešći od nas sa emocijama, sa svim. Hladno je ispod krova, on skine majicu, meni hladno kad ga vidim. On se znoji, on se predaje, ta posvećenost – radio sam sa dosta reditelja ali sam siguran da na prste možemo da prebrojimo one koji su posvećeni onome što rade, glumcu prije svega – kazao je Račić.
Petar Vlahović istakao je da je ovo drugačije od svega što je radio.
– Kolebao sam se na početku, prvih tri, četiri dana procesa i veoma sam bio sumnjičav, jer ni ja ne poznajem De Breu i nisam znao kako će to da funkcioniše. Nisam vjerovao ne njemu nego sebi, da li ću ja to moći da podnesem, s obzirom na to da sam gledao njegove predstave i znam da su veoma zahtjevne. Na kraju je sve ispalo dobro. Radili smo veliki tekst sa velikom podjelom i, ako mogu reći, u velikom pozorištu – rekao je Vlahović.
Veličina jednog teksta se mjeri, između ostalog, njegovom savremenošću, dodao je on.

Tekst i foto: B.R.

kud duga