MAGAZIN SLAJDER

VASILISA RADOJEVIĆ U OGLEDALU: Nema više ljubavi, brz tempo života ubio je emocije

2.12.2018. u 6:15

Crnogorska slikarka Vasilisa Radojević današnja je gošća rubrike ,,U ogledalu”. Iz poznate nikšićke porodice, ova slikarka, sa epitetom ,,femme fatale” trenutno živi i radi na relaciji Crna Gora-Italija.  U braku sa italijanskim grofom Masimom, sa kojim je dobila sina, proživjela je, kaže, najljepše trenutke u životu. Živjela je u Parizu i Rimu.
U trenutku dok je podsjećamo na intervju ona se izvinjava, jer je ,,čitave noći buljila u platno i zato kasni” sa odgovorima. Voli Bukovskog, zbog realnosti koju je pisao.
Dvije velike porodične tragedije, smrt brata i supruga, preživjela je slikajući. Takve su i njene slike, pune strasti, želje, ljubavi i energije, a mnogi za nju kažu da je najbolja slikarka sa ovih prostora. Motivi na slikama su joj uglavnom žene, konji…
Prve slike napravila je u najranijem djetinjstvu. Sa svega tri godine, majčinom šminkom išarala je zidove, za šta je dobila batine. Sa četiri je napravila prvo svoje djelo, u tehnici ulje na platnu, po modelu razglednice Moskve sa crkvom Sv. Vasilija.  Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu je upisala sa šesnaest godina i završila sa svim desetkama. Specijalizirala je u Rimu na Academia di Belle Arti i tamo ostala. Dobitnik je tamošnje ,,Pajperove” nagrade, kao najbolji inostrani slikar. Imala je više od 100 zajedničkih izložbi i 50 samostalnih u Beogradu, Dubrovniku, Parizu… Radi i kao scenografkinja.


Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Moje djetinjstvo je bilo najsrećniji dio mog života. Istina, zahvaljujući mojim roditeljima i bratu, putovanjima, novim godinama i ljubavi koju sam imala sa svih strana. Ipak, simbol mog djetinjstva je moj djed Ivan koji ga je pretvorio u bajku jer je bio djed iz bajke. O svemu ovome bih mogla pričati pet dana…
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Počela sam rano da zarađujem, još na prvoj godini fakulteta, a prvi honorar mi je bio, nećete vjerovati, to što sam naslikala tablu iznad vrata jednog frizeraja u Beogradu. Taj prvi honorar potrošen je na bureke, pljeskavice i kolače za mene i studente iz moje klase.


Na čemu insistirate u poslu?
– Slikanje je moj posao. Volim da sve sama organizujem jer ne vjerujem nikome. U Italiji imam galeristu koji poludi kada vidi da i njemu promijenim neke koncepte. A on je vrlo moćan i oštar pa nije mu jasno kako ja to…
Koju knjigu/film biste preporučili?
– U zadnje vrijeme najviše čitam knjige iz umjetnosti, ali evo jedne o Van Gogu ,,Žudnja za životom”. Ja uživam kada čitam knjige o umjetnicima. Ne znam ni sama, tražim u svakoj neki djelić sebe. Valjda je to normalno. Mada sam pročitala mnogo drugih žanrova, a posebno francuske i ruske klasike. ,,Žerminal”, to je knjiga koju sam iz daha pročitala još davno, ali bih je svakom preporučila.
Koje jelo najviše volite?
– Jelo… Volim italijansku kuhinju. Volim i kačamak sa mlijekom. Volim suvo voće.

Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Prvo – imati sreće, jer mnogo ljudi nije nikada doživjelo pravu ljubav. Ja jesam jer sam našla moju drugu polovinu a ta moja ljubav će ostati ljubav mog života, moj Massimo kojeg fizički više nema. Posmatram ljude oko sebe, ili se možda varam, ali nešto se događa sa ljubavima. Nema ih više. Sve mi nekako izgleda prebrzo i suvoparno. Ljubav je nešto što se gaji, njeguje. Za to treba puno mašte. Treba znati. Danas je sve brzo i ta brzina ubija one fine emocije, ono najvažnije. Sve se uglavnom svodi na sex i buona notte. Ali onaj ko umije da pročita odmah osobu sa kojom stupa u kontakt ne gubi vrijeme sa šupljim i bezvrijednim osobama bez duha.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Ne bih nikog oživjela. Svi moramo da umremo, a oni umjetnici koje volim i koji su veliki nijesu ni umrli.
Putovanje koje pamtite?
– A toga je bilo mnogo, ali uglavnom sva putovanja sa mojim suprugom Massimom. Jer,  dovoljno je i to da je on Rimljanin, Italijan. Sam život u Rimu je za pamćenje. A gdje god smo putovali mi je bilo najljepše, jer je on bio sa mnom.  Živjela sam i u Parizu i to je za napisati knjigu.
Pjesma Vašeg života je?
– Pa što se tiče pjesme mog života, hajde neka bude iz filma ,,Kum”.


M.S.
Foto: Privatna arhiva