MAGAZIN SLAJDER
ALEKSANDAR PETROVIĆ U OGLEDALU: Djetinjstvo me asocira na jedan žuti neven
Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” Aleksandar Petrović, poznatiji kao Aca Seltik, frontmen je benda „Orthodox Celts“. Ova grupa i on veoma su cijenjeni u Crnoj Gori i to pokazuje publika na nastupima, koja u zelenim majicama, sa irskim zastavama, pjeva iz sveg glasa njihove pjesme. Takva atmosfera, vjerujemo, biće već prvog dana Lake fest-a, 9. avgusta, kada kraj Krupačkog jezera ,,Kelti ponovo napadaju”, kako je prevod sa engleskog jezika jednog od njihovih albuma (,,The Celts strike again”).
Do tada, umjesto uobičajenog intervjua, predstavljamo drugu stranu Aleksandra Petrovića.
Dječak ,,od lopte” i šaha, ipak je na kraju odabrao muziku. Kao mladić, prisjeća se u jednom intervjuu, ,,pod jednom rukom nosio sam loptu i šah, pod drugom vječito vucarao neke knjige.” Djetinjstvo, kaže u ovom razgovoru za MNE magazin pamti, prije svega, po bezbrižnosti, ali i po kajgani, popari, Božiću i jednom žutom nevenu. Sjeća se i tačnog datuma kada je zaradio prvi honorar, a potrošio ga je na put do Budimpešte i koncert ,,Aerosmith”-a. Pamti, takođe, sva putovanja i sve koncerte ,,Kelta”.
Što se tiče prave ljubavi, za nju je potrebna ,,druga polovina vas koja vas čini cijelim.”
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na mir, sreću i, prije svega, bezbrižnost, ali i na kajganu, poparu, Božić, pa i na jedan žuti neven koji sam ubrao kao trogodišnjak na Tašmajdanu u crvenim pantalonicama.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Naravno, bilo je to 9. decembra 1993, i to je moj prvi koncert sa Keltima u tadašnjem ,,Bunkeru”, malom klubu Doma Omladine Beograda. Iznosio je 20 njemačkih maraka i poslužio je kao dio od 70 maraka koliko sam platio put do Budimpešte i kartu za koncert Aerosmith-a na turneji ,,Get A Grip”.
Foto: Uroš Vojnović/Pure photography
Na čemu insistirate u poslu?
– Na apsolutnoj profesionalnosti a to podrazumijeva tačnost, preciznost, poštovanje svih koji su u poslu, bez obzira da li su to nosači, obezbjeđenje, roudiji ili sami muzičari i, naročito, na tome da u svakom trenutku date sve od sebe, šta god to značilo i kako god šta zvučalo, moraš da težiš vrhunskom cilju.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Mnogo ih je, zaista, izdvojiti jedan ili dva, ili čak i 20 ili 50, ne bi bilo u redu, od klasika svakako uvijek preporučujem Puškina, Igoa, od muzičara Čajkovskog…Ako nastavim, trebaće nam enciklopedijsko izdanje ovog magazina.
Koje jelo najviše volite?
– Nisam pretjerano zahtjevan, ali volim jednostavnije forme, već pomenuta popara, ako je spremljena kako treba, umije da me raspameti. Ipak, volim školjke kuvane u mlijeku sa peršunom, mirođijom i limunom, a najbolje su u restoranu ,,Che Pierre” na Boulevard Hausmann u Parizu i u lokalnoj birtiji na buvljoj pijaci Clignancourt.
Foto: Uroš Vojnović/Pure photography
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Druga polovina vas koja vas čini cijelim.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Ihhh… Pa, kakvo je ovo pitanje?! Od već nabrojanih u nekom od prethodnih pitanja do Bon-a Scott-a, Willy-ja DeVille-a i Ronnie-ja James-a Dio-a.
Sa nedavnog putovanja u Irsku gdje su nastupili prvi put (foto: Facebook)
Putovanje koje pamtite?
– Pamtim sva k'o slon a, vjerovali ili ne, pamtim i sve koncerte Kelta, do jednog. Pa, šta mislite, kako bih inače drugačije zapamtio sve one pjesme od po 15 strofa?!
Pjesma Vašeg života je?
– Pa… I opet… Nije jedna… Mnogo ih je… Premnogo… Ali, ako me pitate koja mi je najdraža, a da sam je ja napisao, onda je to ,,King Of The Hill”!
Bojana Radonjić
Najnoviji komentari