NAŠE PRIČE

NAJDŽEL KENEDI ZA MNE MAGAZIN: Volio bih da zasviram sa crnogorskim muzičarima

Britanski violinista Najdžel Kenedi nakon koncerta u Budvi održao je konferenciju za novinare. Odgovarao je na pitanja novinara više od sat. Press je protekao u zanimljivim detaljima i sa puno smijeha.
Kenedi se na konferenciji za novinare pojavio u dresu omiljenog kluba Aston vile, pa je početak obilježila priča o fudbalu.
– Irska je ostala kod kuće, nismo se plasirali na Svjetsko prvenstvo. Englezi su dobro prošli, ali, vidite, gdje je tu srce? U mom poslu, ako svirate bez duše, brzo odlazite kući. Tako je sa muzikom, tako je sa sportom. Srećan sam zbog Đokovića, jer ima dušu. Odigrao je odličan meč – rekao je Kenedi.
Objašnjava da su on i članovi benda ljudi koji vole život.
– Pozitivni ljudi su u publici i daju nam pozitivnu energiju, pa i mi njima možemo pružiti to isto – kazao je Kenedi.
Ono što mu se sviđa kod ljudi u Crnoj Gori i Srbiji jeste da su iskreni.
– Ako im se nešto dopada, to će i reći. Ako im se ne sviđa i to će kazati. Kod njih je sve crno i bijelo, nema sivog. To je kvalitetniji odnos. Ako me neko ne voli, ne želim da bude ljubazan prema meni, samo da mi kaže:Miči se – rekao je Kenedi.
Vole da sviraju ,,Jovano Jovanke”, dodao je on.
– Naučio sam je u Beogradu. Čuo sam je prije 12 godina – otkrio je Kenedi.
Naziv koncerta je ,,Bach meets Kennedy meets Gershwin”, ali Baha nije svirao.
– Bah se negdje zagubio. Zaboravili smo da ga sviramo – nasmijao je novinare Kenedi, tražeći ga ispod stola, uz obraćanje na našem jeziku ,,Gdje je Bah?”.
Nije, objašnjava, crnogorskoj publici želio da svira Baha zbog kojeg bi ,,svi popadali i poželjeli da su mrtvi”, već je htio da to budu optimistične numere.
– Nije priča ispisana kada se popnemo na binu već dok sviramo na njoj. Pa ni Paulo Koeljo neće svaki put pisati istu knjigu kao ,,Alhemičar”, pisaće o nečem drugom – istakao je Kenedi.
Jedino što ne bi volio da svira jesu kantri muzika, Mocart i ABBA.
 – Stefan Grapeli mi je pokazao da mogu biti slobodan, improvizovati, uživati. u muzici, sa osmijehom na licu. U klasičnoj muzici razmišljaju o prošlosti, a sa Stefanom Grapelijem bilo je sada, u ovom trenutku – objasnio je Kenedi.
Bitan je, naglašava on, dobar bend, jer kada krene da improvizuje, svi su u tome, poznaju se u dušu.
– Kada ne radim, ustajem u osam. Svakog dana vježbam po dva do tri sata – kaže Kenedi.
A onda je sebi postavio pitanje i odgovorio na njega.
– Najdžele, što su tri stvare koje bi volio da uništiš? Prvo, kompjutere, jer prave lažna vještačka prijateljstva – Facebook, Twitter. Onda – telefone, jer ljudi hodaju i zure u te telefone. Treće – plastiku. Plastične boce, sve od plastike. Kada sam ja bio dijete sve je bilo od stakla. Šteta je što je riba puna plastike. Pored toga, plastika je kancerogena. Ljudi kupuju vodu u boci, a plastika je kancerogena i od toga svi oboljevaju. Možete vodu staviti u staklene ambalaže ili otići do izvora. Imam vodu sa izvora na svom imanju, tako da nju pijem – kazao je Kenedi.
Kenedi sebe smatra srećnim što stvara muziku.
Za kraj je dao interesantan odgovor na pitanje MNE magazina ,,Kada se vratite u Crnu Goru, da li ćete naučiti da svirate neku crnogorsku pjesmu?”
– Definitivno ću to uraditi. Ako imate neki predlog, recite, pa ću je sljedeći put odsvirati. Ono što bih volio da uradim jeste da upoznam crnogorske muzičare i zasviram sa njima. To bi bilo savršeno – poručio je Kenedi.
Tekst i foto: B.R.