MAGAZIN SLAJDER

ALEKSANDAR IVOVIĆ U OGLEDALU: Pamtim odlazak na Bali sa suprugom

Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je, kako piše na sajtu njegovog kluba Pro Reka, jedan od najboljih bekova i najkompletnijih igrača svijeta Aleksandar Ivović.
Ovaj izuzetni 32-godišnjak unio je radost u srca svih koji prate partije crnogorske vaterpolo reprezentacije. Prije nekoliko dana premijer Crne Gore Duško Marković saigračima i njemu uručio je plakete kao zahvalnost što su Crnoj Gori podarili prvu evropsku medalju nakon nezavisnosti. Deset godina poslije toga, Ivovića i reprezentaciju od sjutra očekuje novo evropsko prvenstvo, ovoga puta u Barseloni. Prvi meč igraće od 11 sati protiv Francuske.
Sa Ivovićem smo razgovarali prije treninga reprezentacije u Podgorici.
Djetinjstvo ga, kaže on u ovom razgovoru za MNE magazin, asocira na bezbrižnost i igru s vršnjacima. Prvi honorar zaradio je prodajući mimoze pored puta. U poslu insistira na predanosti, dok u ljubavi, i kada dođe do krize, vjeruje da je bitno da se ljudi sjete zbog čega su zajedno. Od putovanja kao najupečatljivije mu ostaje ono sa suprugom Majom na Baliju. Od pjesama izdvaja Al Dinovu ,,Čaršiju”.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na bezbrižnost. Imao sam komšije koji su imali djecu  moje vršnjake. Igrali smo žmurke oko kuće, izlazili smo oko 9, 10 ujutru i vraćali se pred spavanje kad su nas mame i očevi kupali. Poslije su nas stavljali u krevet da spavamo.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Sjećam se. Jedan od prvih zarađenih honorara bio je kad sam išao u šesti razred osnovne škole. U februaru se u Herceg Novom održavaju Dani mimoze i tada djeca uglavnom beru mimoze i prodaju ih pored puta kao bukete. Uglavnom staju auta i kupuju te bukete. Ja sam tad bio pozvan na rođendan drugarice iz razreda koja mi se sviđala. Nisam imao para da kupim dezodorans, tako da sam prodao mimozu i pare sam potrošio na taj poklon.
Na čemu insistirate u poslu?
– U poslu insistiram na predanosti. Trudim se da sve ono što se od mene traži tokom treninga od strane stručnog štaba ispoštujem na najbolji mogući način jer mislim da je to jedini put na kraju da utakmicu odigram  najbolje i onako kako ja od sebe to očekujem.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Ne znam da li bih preporučivao knjige jer svako ima svoj ukus. Zadnju knjigu koju sam pročitao jeste ,,Pobjednik je sam” od Paula Koelja. Filmova zaista ima dosta. Mogu da kažem koji su meni neki od najdražih. To je svakako ,,Kum”, volim tu trilogiju. Volim da gledam i domaće filmove. ,,Lepa sela lepo gore”, zaista dobar film, ,,Mrtav ‘ladan”, to je komedija, i tako. Zavisi od raspoloženja i onda na osnovu toga gledam koji ću žanr da odaberem.
Koje jelo najviše volite?
– To se isto mijenjaju ukusi, ali, zbog toga što zadnjih nekoliko godina živim u Italiji, nekako pastu najviše volim. Tamo je spremaju zaista na hiljadu načina, tako da mislim da je to jedino jelo koje mi ne bi nikad dosadilo.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– (Smijeh) To je onako teško pitanje. Ja bih volio da znam, vjerovatno bih imao manje nesuglasica sa ženom da znam odgovor na to pitanje. To su oni postulati koje svi govore. Prije svega, treba da postoji ljubav da bi se prevazilazili svi problemi koji se javljaju u odnosu dvoje ljudi. Svako ima neke probleme ili u vezi ili u braku ali je bitno u tim momentima, kad dođu te neke krize, da se ljudi sjete toga zbog čega su zajedno i onda se sve lakše prebrodi i nastavlja se lakše dalje. Ljubav je tu najbitnija i podrška partnera, neki taj uzajamni respekt da bude.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Možda nekog slikara koji je obilježio jedan period. Eto, Pikasa.
Putovanje koje pamtite?
– Pamtim odlazak na Bali sa suprugom, to je zaista bilo prekrasno putovanje. Bili smo  desetak dana i mogu da kažem da je to ostrvo koje može da zadovolji svačije ukuse. Ima lijepe plaže, centralni dio veoma lijep, prirodu, može i da se surfuje. Prezadovoljan sam tim stanovništvom koje je vrlo ljubazno i koje se zbog teške ekonomske situacije zadovoljava malim stvarima. Veoma lijep utisak kada boravite tamo.
Pjesma Vašeg života je?
– Pjesma Al Dina ,,Čaršija” nije pjesma mog života, ali može se reći da mi je jedna od omiljenih.

Bojana Radonjić
Foto:
Privatna arhiva