MAGAZIN SLAJDER
TAJANA NEDIĆ U OGLEDALU: Timski rad je jedan od najvažnijih uslova za uspjeh
Današnja gošća rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je Tajana Nedić, PR menadžerka Crnogorskog narodnog pozorišta Rođena je u Podgorici. U tom gradu završila je Gimnaziju ,,Slobodan Škerović”, dok je u Kotoru diplomirala na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo.
Profesionalno je igrala odbojku 15 godina u Budućnosti, Gimnazijalcu i Gorštaku, objavila je zbirku pjesama ,,Čekajući osmijeh iz ogledala”, a amaterski se bavi i glumom. Članica je pozorišne družine ,,Sinhro” i 2017. godine dobila je nagradu za najboljeg mladog glumca na Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju. Predsjednica je NVO sPas.
Djetinjstvo je, kaže, asocira na Kolašin. U poslu joj je, dodaje, jedan od najvažnijih uslova za uspjeh timski rad i korektni odnosi među članovima tima.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Kad pomislim na djetinjstvo, pomislim na Kolašin, grad u kojem sam provela prve godine svog života, a potom i najljepša ljeta i zime, sve do odlaska na studije.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Po završetku srednje škole zaposlila sam se na recepciji hotela ,,Cattaro” u Kotoru. Sjećam se da sam bila strašno ponosna na sebe kad sam primila prvu platu ali se ne sjećam na šta sam je potrošila.
Na čemu insistirate u poslu?
– Do prošle godine sam aktivno igrala odbojku, sve dok zbog poslovnih obaveza nisam odlučila da je vrijeme da postavim druge prioritete u životu i okačim patike o klin. To je umnogome uticalo na moje percipiranje svijeta i života, pa mi je tako i u poslu jedan od najvažnijih uslova za uspjeh timski rad i korektni odnosi među članovima tima. Teatar je kolektivna umjetnost i iziskuje da čitav mehanizam radi kao sat kako bi finalni proizvod – predstava, bio predstavljen publici u svom punom sjaju, tako da se timski rad u pozorištu prosto podrazumijeva. Svoj rad u NVO sPas takođe smatram poslom, a volonterizam sam po sebi iziskuje timski rad, posebno ako se, kao ja, bavite nečim, za šta građani, uglavnom nemaju mnogo sluha.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Roman ,,Izuzetno glasno i nevjerovatno blizu” Džonatana Safrana Fora – ozbiljan a duhovit, razorno bolan i lingvistički briljantan u kombinovanju različitih vidova proznog izraza – pročitala sam ga u jednom dahu sa knedlom u grlu.
,,Cindarella man” – nepodnošljivo dirljiv film baziran na istinitoj priči o životu boksera Džejmsa Bredoka. Čak i u toku brutalnih scena u ringu držala sam širom otvorene oči svim srcem navijajući za čovjeka koji je postao najinspirativnija sportska legenda u istoriji.
Koje jelo najviše volite?
– Kada je hrana u pitanju, teško mi je da se odlučim za samo jedno jelo. Veliki sam gurman, volim da jedem sve (osim pipun) i ne razumijem ljude koji su razmaženi po pitanju hrane.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Mislim da se ljubav jednostavno desi, a mi smo ti koji odlučujemo jesmo li spremni da uložimo sve svoje da bude prava.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Odmalena sam zaljubljenik u poeziju i kada pomislim na umjetnost, poezija mi je uvijek prva asocijacija. Teško mi je da se odlučim između Njegoša, Miroslava Antića i Vita Nikolića
Putovanje koje pamtite?
– Zauvijek ću pamtiti tri nedjelje u Sofiji, a trenutno se jako radujem odlasku u Budimpeštu.
Pjesma Vašeg života je?
– Kao srednjoškolka sam prvi put čula pjesmu ,,Mi nismo sami” grupe Film, i dan danas kada je čujem pomislim: ,,Evo je moja pjesma”.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
Najnoviji komentari