MAGAZIN SLAJDER

MARIJA DRAŠKOVIĆ U OGLEDALU: Imam sreću da radim stvari koje volim

8.04.2018. u 9:20

Današnja gošća rubrike MNE magazina ,,U ogledalu“ je PR menadžerka festivala Barski ljetopis Marija Drašković.
Rođena je u Podgorici, gdje je stekla osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Studije je završila na Filološkom fakultetu u Nikšiću, na Odsjeku za srpski jezik i južnoslovenske književnosti, na kome je specijalizirala na stvaralaštvu Miloša Crnjanskog.
Od 2007. do 2013. godine radila je kao saradnica u Dječijoj redakciji Radija Crne Gore, a potom i kao voditeljka emisija Radoznalica i Budilnik. Nakon toga, postala je članica kulturno-zabavne redakcije RTV Atlas. Bila je angažovana kao PR Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja (2015 – 2016).
Drašković djetinjstvo opisuje kao šarenu filmsku traku na kojoj se smjenjuju razdragane slike i najradosnije uspomene, dok za onog pravog kaže da je to samo neko pred kim se ni u jednom trenutku nećete ustezati da pokažete šta ste i ko ste.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Djetinjstvo je za mene šarena filmska traka na kojoj se smjenjuju razdragane slike i najradosnije uspomene. Samo neke od tih slika su igranje lastiša,  pravljenje vijenaca od cvijeća u komšijskoj livadi s prvim danima proljeća, okupljanje sa društvom iz naselja i igranje badmintona, duge ljetnje noći koje smo provodili na selu gledajući u najzvjezdanije nebo koje sam ikad vidjela, piknik sa sestrom i drugaricama, blesave odjevne kombinacije koje mi je mama dozvoljavala da pravim sama, čitanje najljepših priča pred spavanje, očevo „mikane“, majčino „moja prva radost“…

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

– Uh, sjećam. Bila sam u srednjoj školi i vodila sam program za „Dan sunca“. Zaradila sam skroman honorar, ali kako je predstavljao prvi zarađen novac, za mene je vrijedio mnogo više nego što se to tada moglo izbrojati. Valjda se zato ne sjećam ni kako sam ga potrošila.

Na čemu insistirate u poslu?

– Imam sreću da radim stvari koje volim – nastava u školi, oblasti PR-a i marketinga, posao u medijima – pa znam šta znači uživati u poslu i rijetko kad se suočavam sa demotivisanošću. To je u isto vrijeme i razlog zbog kog od sebe uvijek očekujem više. Dakle, neprestano insistiram na posvećenosti, na budnoj i konstruktivnoj (samo)kritici, na spremnosti da se uči, na beskrajnoj volji da ponudiš najkvalitetnije; pri radu sa drugima jedna od najvažnijih stvari mi je otvorena, iskrena i kultivisana komunikacija. Sve ostalo se može nadomjestiti.

Koju knjigu/film biste preporučili?

– Aktivni sam čitalac, dok filmove gledam nešto rjeđe, iako podjednako uživam i u filmskoj umjetnosti. U svakom slučaju, teško mi je da odgovorim na ovo pitanje, jer stalno otkrivam nešto ili nekog vrijednog pažnje i pomena. Kada je riječ o knjigama, pored, za mene neizostavnih Dostojevskog i Crnjanskog, trenutno preporučujem „Plodove zemlje“ Knuta Hamsuna ili „Korene“ Dobrice Ćosića, za one koji žele nešto iz južnoslovenske književnosti. Među kinematografskim ostvarenjima koje sam pogledala često ističem filmove Kristofera Nolana „Inception“ i „Interstellar“. Moram dodati ipak da je, pored svega snimljenog  i napisanog, grijeh izdvojiti par naslova.

Koje jelo najviše volite?

– Moje omiljeno jelo je pasta sa piletinom. Ipak, voće je jedina stvar bez koje ne bih mogla da zamislim svoju ishranu.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Samo neko pred kim se ni u jednom trenutku nećete ustezati da pokažete šta ste i ko ste; neko pred kim možete da kažete sve što mislite, ko vam omogućuje onaj osjećaj sigurnosti jer dijelite beskompromisno povjerenje, u kom uvijek možete da nađete dobrog sagovornika, ali i dobro društvo za ćutanje.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Leonarda da Vinčija, zato što mislim da bi i te kako imao još šta da pruži ovom svijetu.

Putovanje koje pamtite?

– Nema putovanja koje ne zaslužuje da bude zapamćeno. Do prvog sljedećeg, ja uživam u sjećanjima sa posljednjeg obilaska Italije, koje je za mene bilo posebno zbog društva u kom sam bila.

Pjesma Vašeg života je?

– Milion je pjesama koje bi mogle biti pjesme moga života, milion je mojih omiljenih pjesama. Za ovu priliku izdvajam „A girl like you“ Edwyna Collinsa.

Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva