DRUŠTVO SLAJDER

SLOBODAN MARUNOVIĆ U OGLEDALU: Oživio bih Morisona i Njegoša da nam pjevaju o slobodi i nadi

10.09.2017. u 7:15

Istaknuti crnogorski pozorišni, TV i filmski glumac i dio ansambla Crnogorskog narodnog pozorišta od 1982. godine Slobodan Marunović naš je ovonedjeljni gost rubrike ,,U ogledalu”.  Zaslužan je za „oživljavanje“ brojnih likova, a široj publici je, možda, najpoznatiji po maestralnoj  ulozi u monodrami ,,Potonja ura Njegoševa” po tekstu Slobodana Tomovića, čija je premijera bila 19. maja 1988. godine u CNP,  a do sada je izveo više od 1500 puta na skoro svim kontinentima. Dobitnik je brojnih nagrada kako na domaćim tako i na inostranim pozorišnim i filmskim festivalima. Režirao je više od dvadeset predstava sa studentskim, alternativnim i ad hoc pozorišnim grupama u Podgorici, Baru, Bijelom Polju, Cetinju i Danilovgradu. Ovom prilikom je kazao da će pored angažmana u predstavi „Šćeri moja“ koja je i ove sezone na repertoaru Nacionalnog teatra, privesti kraju trogodišnji rad na komadu „Luča mikrokozma“ koji bi trebalo da se pred publikom nađe sljedeće godine. Za čitaoce našeg portala otkriva manje poznate detalje iz privatnog života ali i zašto nema konkretan odgovor na pitanje šta čini pravu ljubav.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Taj period me asocira na čarobni svijet prvih spoznaja u makondovski nadrealnom (Makondo, grad iz Markesovog romana ,,Sto godina samoće”) Danilovgradu. Arhitektonski neobičan grad sa nekoliko ulica u kojem su na nevjerovatno malom prostoru, jedno pored drugoga, smještene porodične kuće, škola, most, biblioteka, groblje, bioskop, mistično zelena rijeka i ljudi koji vole, mrze, strahuju, pate, sanjaju, tuguju, raduju se, rade, idu u školu, odlaze i dolaze, rađaju se i umiru… Na tako malom prostoru sve sam rano vidio ,,kao na dlanu”.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

– Prvi ,,honorar” koji nije bio uopšte mali, sam zaradio prodavavši na pijaci jabuke iz porodičnog jabučnjaka u Martinićima. Sjećam se da sam za taj novac kupio ruski foto aparat Smjena 8, posude i hemikalije za razvijanje filmova, aparat za kopiranje negativa Upa 5. Imao sam 14 godina i tada počeo da ,,slikam” i pravim fotografije. To je bilo jedno od prvih ,,čuda” u mom životu.

Na čemu insistirate u poslu?

– Na poslu uvijek insistiram na posvećenosti, profesionalnosti i upornosti.

Koju knjigu/ film biste preporučili?

– Od novijih filmova koje sam gledao, preporučio bih ,,Ustav Republike Hrvatske” Rajka Grlića sa fenomenalnim Nebojšom Glogovcem u glavnoj ulozi. Od starijih to je Bertolučijev ,,Čaj u Sahari” sa Debrom Vinger i Džonom Malkovičem u glavnim ulogama. Knjiga koju sam ljetos pročitao ,,Pol i karakter” Ota Vajningera ,,zarobila” me već neko vrijeme i blago pomjerila moja razmišljanja o čovjekovoj prirodi.

Koje jelo najviše volite?

– Bez ikakve dileme moj izbor je raštan sa kastradinom.

Šta za Vas znači prava ljubav?

– Ne umijem tačno i sa ,,velikim riječima” odgovoriti na ovo pitanje, ali je u svakom slučaju ljubav uzvišeno osjećanje ispoljeno u bliskosti, solidarnosti, razumijevanju i nježnosti.

Kojeg umjetnika biste oživjeli i zašto?

– Bila bi to dva pjesnika, Džim Morison i Petar II Petrović Njegoš. Da nam pjevaju o slobodi i nadi, kojih sve manje imamo. Džim Morison: „Ako moja poezija teži da dostigne bilo šta, to je da oslobodi ljude od ograničenog toka života u koji gledaju i osjećaju“. Petar II Petrović  Njegoš: „S točke svake pogledaj čovjeka, kako hoćeš sudi o čovjeku – tajna čojku čovjek je najviša. Tvar je tvorca čovjek izabrana! Ako istok sunce sv’jetlo rađa, ako biće vri u luče sjajne,  ako zemlja prividjenje nije,  duša ljudska jeste besmrtna,  mi smo iskre u smrtnu prašinu, mi smo luča tamom obuzeta. Ovoga su u grobu ključevi”.

Putovanje koje pamtite?

– Ne mogu da se odlučim i izdvojim jedno, od svih mojih silnih putovanja po bijelome svijetu. Sva su bila jedinstvena, neobična, fascinantna, a najveća korist i vrijednost za mene su ljudi koje sam na njima upoznavao i njihova etika, estetika, poetika…

Pjesma Vašeg života je?

– Njegoševa ,,Noć skuplja vijeka”, naša pjesma nad pjesmama.

I.M.