DRUŠTVO SLAJDER

PODGORIČANKA ANDREA MIĆANOVIĆ: Mladi rješavaju probleme za koje stariji nemaju rješenje

15.04.2017. u 8:15

Prema istraživanju pojedinih nevladinih organizacija više od 50 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru, jer svoju budućnost ne vidi u našoj državi, ali bi uskoro ti podaci mogli da se promijene. Ambiciozna  Podgoričanka Andrea Mićanović početkom maja počeće da obavlja funkciju predsjednice UO Unije srednjoškolaca,  spremna  da nastavi putem kojim je ova mlada organizacija do sada išla. Odlučna je da se uhvati u koštac sa brojnim problemima u društvu i da istraje u namjeri da sa svojim kolegama naastavi put ka ispunjenju ciljeva Unije.

Jedinstvena

Mnogo je onih na koje se Andrea ugleda i uči. Nedavno je u jednom javnom nastupu citirala Nelsona Mendelu koji je rekao da je obrazovanje najmoćnije oružje koje možemo upotrijebiti da promijenimo svijet i ona cijeni šta je uradio za svoju zajednicu. Andrea, koja ima samo 18 godina, poštuje uspjehe sportista, filozofa, pisaca, ali bi voljela, s druge strane, da, ipak, bude svoja i da pronađe svoj put i način da ostvari snove.

-A jedan moj san je da ne odem zauvijek iz Crne Gore, kao mnogi drugi. Da odem po znanje, iskustvo i ideje i donesem ih ovdje srećna što se vraćam kući. Da me stvarnost nauči da je pod mojim nebom najljepše, da se ovdje cijeni rad i dobra namjera, trud i znanje, jednako kao i negdje drugo – priča Andrea za MNE magazin.

Unija srednjoškolaca Crne Gore, kaže ona, mlada je organizacija i za samo dvije godine uspjeli su da učine nešto što starijima, čini joj se, već duže vrijeme nikako ne polazi za rukom.

– Uspjeli smo da ujedinimo jug i sjever, istok i zapad – više od 30.000 srednjoškolaca. A ujedinio nas je zajednički cilj i vizija o društvu u kojem su mladi stub razvoja i u kojem postoje potrebni uslovi da svaki srednjoškolac/ka ostvari svoje potencijale – kazala je ona.

To zajedništvo sve ovo vrijeme bilo je, dodaje Andrea, podsticaj i pomoglo im je da osnaže učeničke parlamente u srednjim školama ili da, recimo, sprovedu projekat Akcioni dan, na koji su izuzetno ponosni.

-Uspjeli smo da zaposlimo čak više od 230 srednjoškolaca kod 47 poslodavaca na teritoriji Podgorice i time slijedimo primjer zemalja Zapadne i Sjeverne Evrope, koje taj projekat sprovode već decenijama unazad. Na taj način smo ostvarili odlične preduslove da iduće godine taj broj bude neuporedivo veći, a da se projekat sprovede na teritoriji čitave zemlje – kaže ona.

Brojne pohvale koje dobijaju na društvenim mrežama, članci u medijima koji jako pozitivno obavještavaju o aktivnostima koje sprovode, velika podrška institucija sistema, prema njenim riječima, znak su da su na pravom putu i da su prepoznati kao organizacija čiji je cilj društveno dobro, a nikako lični interes.

-Kroz realizaciju projekata koje smo predvidjeli strateškim planom i dalje ćemo raditi na širenju učeničkog aktivizma. Očekujem i veću podršku sredstava javnog informisanja. Na meni je da svojim radom i predanošću dam svoj doprinos daljem razvoju organizacije i da zajedno pažljivo osluškujemo potrebe srednjoškolaca – rekla je ona.

Andrea je istakla da će Unija srednjoškolaca nastaviti da bude organizacija koja se bavi konkretnim problemima, stimuliše i podržava dobra rješenja i nikad ne kritikuje, ako ne nudi konstruktivan prijedlog i kvalitetno rješenje.

Priča uz kafu

Često se mogu čuti komentari mladih da su nezadovoljni obrazovnim sistemom, ali se u javnosti rijetko mogu čuti takve ocjene.  Andrea kaže da je to zato što,,smo pogrešno učeni – da je tako kako je, da ne može biti bolje”.

– I onda se najčešće prilagodimo onome što nam je dato, a samo uz kafu pričamo o onome što nam smeta i što nije dobro. Umjesto što nas uče da će nam van naše zemlje biti bolje, neka nas uče da se od problema ne bježi, sa njime se suočava. Zamislite da su stariji kada su bili u našim godinama tako razmišljali. Da li bi nam danas bilo bolje? Mi ne tražimo krivca, samo tražimo podršku i poštovanje za svoj rad i više aktivizma, dobrih namjera i kritičke svijesti – rekla je ona.

Njen govor na prošlonedjeljnoj godišnjoj konferenciji Unije direktora škola Crne Gore o crnogorskom obrazovanju iz ugla srednjoškolaca  o problemima mladih odjeknuo je u javnosti.

Kako je Andrea često u kontaktu sa srednjoškolcima osluškuje njihove stavove kada je u pitanju obrazovanje i primjećuje ono na što nije obraćala pažnju. Opisujući život mlade osobe u Crnoj Gori ona je istakla da to ovako izgleda: prvo se pohađa osnovna, zatim srednja škola i onda slijedi fakultet.

– I tako se upisujem na fakultet, jer to je očekivan slijed događaja nakon završetka srednje škole. Završavam fakultet i apliciram za posao koji me najčešće ne privlači, a na intervjuu, na pitanje „Šta me izdvaja u odnosu na onog pored mene koji u ruci drži diplomu istog fakulteta?“, samo slegnem ramenima. Koje su moje sposobnosti? Jesam li umjela da otkrijem svoje talente i na vrijeme ih razvijam? Zašto baš medicina, ekonomija ili menadžment? Nakon oko 16 godina školovanja, bojim se da ni na ova pitanja ne znam odgovor- rekla je ona.

Andrea je dodala da često čujemo kako ljudi ne vole ono što rade i željno iščekuju vikend. Sa druge strane, ima i onih koji vole ono što rade i koji ne mogu zamisliti da rade bilo šta drugo. Njima posao, smatra ona, ima dublju vrijednost od novčane i predstavlja njih same.

–Ovakvi i ljudi danas su u manjini, a jedan od krivaca za takvu statistiku je upravo obrazovanje – mišljenja je ona.

Prema njenim riječima, potrebno je da se ljudski resurs prepoznaju i razvijaju do krajnjih granica, ali su oni često skriveni jako duboko zbog čega se moraju tražiti. Moramo, rekla je Andrea direktorima škola, stvoriti uslove u kojima će isplivati.

-Potrebno je stvarati adekvatne uslove unutar obrazovnog sistema koji će učenike podstaći na samounapređenje i pravilno usmjeriti njihov razvoj. U tome, ogromnu ulogu treba da imaju prvenstveno nastavnici, profesori, ali i  drugi zaposleni u školi. Učenicima se mora posvetiti ogromna pažnja, mora nam se pružiti pomoć u prepoznavanju naših sposobnosti – rekla je ona.

Greške

Andrea je na konferenciji ukazala i na činjenicu da ih u školi uče da ne griješe, jer je to najgore što mogu da urade. Za greške, kako je pojasnila, ih kažnjavaju, a rijetko razumiju.

-Iskustvo je najčešće uslovljeno greškama i to je činjenica koja se mora primjenjivati u obrazovanju. Ako za svoju grešku dobijemo slabu ocjenu i ako nam profesor pritom ne pomogne da izvučemo kvalitetnu pouku, jedino što ćemo zaključiti je da nam se ta greška ne smije ponoviti. A gdje je sloboda u obrazovanju? Još odmalena nas uče da se nebo boji plavom bojom, da je proljeće najveselije godišnje doba, da je dva plus dva jednako četiri. Zašto se nebo ne bi moglo bojiti narandžastom, zašto nekome jesenje boje ne bi mogle odisati radošću i zašto dva plus dva ne može biti deset. Ne u matematičkom smislu, već upravo u ovom kreativnom, kog, čini se, remete norme i pravila na kojima počiva obrazovanje, i to ne samo u Crnoj Gori, već i šire. I to treba mijenjati – smatra Andra.

Ona je ukazala i na problem što mladi odlaze iz Crne Gore umorni i traže svoju sreću pod tuđim nebom onda kada shvate da znanje mogu bolje steći u nekoj dalekoj zemlji, a da će se njihov rad, trud i istrajnost više cijeniti. Nekako se čini, mišljenja je Andrea, da uvijek – juče, danas, sjutra, radimo u nasuprot interesima naše zemlje.

– A, 2017. je krajnje vrijeme da stvorimo neku novu i bolju istoriju, ukažemo na bolji put svima onima koji dolaze. Ima nas mladih koji smo spremni da mijenjamo, sebe i okolinu, ali nam je potrebna vaša podrška. Potrebno nam je znanje, potrebno nam je da podstičete našu kreativnost i pokažete zahvalnost za naš trud- rekla je Andrea na konferenciji Unije direktora škole Crne Gore.

Koji je Andrein životni moto? Negdje je, kaže, čula da kroz život ne treba ići, već rasti i možda je, dodaje ona, to citat koji najbolje opisuje njen odnos prema postojanju.

-Vjerujem da je svaki trenutak koji nam je pružen dragocjen i da ne smijemo sebi dozvoliti da ijedan bude beskorisno potrošen – rekla je ona.

N.Đ.