MAGAZIN PREPORUKA

JEZIK NEMA KOSTI, ALI LOMI SRCE: Vršnjačko nasilje objašnjeno kroz primjer dvije jabuke

5.07.2016. u 11:50

Danas sam na jednom od predavanja učenicima govorio o dvije jabuke. Djeca to nisu znala, ali sam prije samog časa iznova bacao jednu od jabuka na pod. To niste mogli da vidite spolja, jer su obje jabuke izgledale savršeno, počinje priču neimenovani profesor u postu objavljenom na Facebooku koji je od 21. juna do danas podijeljen više od 238.000 puta i ima 22.000 komentara.
U priči o jabukama, dodaje, djeca su obje opisali kao identične, crvene, slične veličine i sočne.
– Uzeo sam jabuku koju sam prethodno bacao na pod i počeo da govorim djeci kako mi se ne sviđa, da mislim da je odvratna, da joj je boja užasna, a peteljka prekratka. Kazao sam im da zato što je ja ne volim, ne želim da je ni one vole, tako da bi i oni trebalo da govore ružne riječi za nju – priča profesor.
Neka su me djeca gledala kao da sam lud, ali dijelili smo jabuku iz ruke u ruku i nazivali je pogrdnim imenima – ,,Ti si jedna smrdljiva jabuka”, ,,ne znam ni zašto postojiš”, ,,vjerovatno si puna crva” i tako dalje, prisjeća se dešavanja na času ovaj profesor.
Jadnu smo jabuku, kaže, zaista rastrgli toliko da mi je bilo žao.
Onda je došao red na drugu jabuku. Išla je iz ruke u ruku uz lijepe riječi, pune nježnosti – ,,Ti si divna jabuka”, ,,tvoja koža je prelijepa”, ,,kako imaš divnu boju”.
– Ponovo sam držao u rukama obje jabuke. Govorili smo o sličnostima i različitostima. Nije bilo promjene kod učenika, jednostavno su im obje jabuke izgledale isto. Onda sam ih prepolovio. Ona prema kojoj su bili puni ljubavi i nježnosti bila je čista, svježa i sočna unutra. Ona za koju su imali ružne riječi i nazivali je pogrdnim imenima iznutra je bila tamna, izudarana i gnjecava. Mislim da se tada djeci upalila ,,lampica”. Starno su razumjeli o čemu je cijelo vrijeme bilo riječi. Ono što smo vidjeli unutar jabuka, sve ,,modrice”, lomljivost i prepolovljene djelove jeste što se dešava svima nama kada se prema nama ophode ružno, riječima i djelima – ukazao je na poentu cijele priče o dvije jabuke profesor.
Kada se prema ljudima ponašamo nasilnički, oni se iznutra osjećaju užasno, objašnjava profesor.
– Često to ne pokazuju niti govore ikome o tome kako se osjećaju. Da nismo prepolovili jabuku, nikada ne bismo znali koliko smo joj boli nanijeli. Podijelio sam lično iskustvo boli kada su mi protekle sedmice upućene ružne riječi. Vani sam izgledao dobro, i dalje sam se smiješio. Međutim, iznutra neko mi je nanio puno boli svojim riječima i to me je izjedalo. Za razliku od jabuke, MI imamo moć da spriječimo da se nasilje dešava. Možemo naučiti djecu da nije u redu da govore ružne riječi drugima i sa njima pričamo o tome kako se drugi zbog njihovih riječi osjećaju. Možemo naučiti djecu da se zauzmu za druge i okončaju svaki vid nasilja, baš kao što je moja mala učenica to uradila danas odbivši da uputi ružne riječi jabuci. Sve se više štete i boli dešava iznutra ako niko ništa ne radi da spriječi nasilje. Hajde da stvorimo generaciju ljubazne, dobre djece. Jezik nema kosti, ali dovoljno je jak da slomi srce. Budite pažljivi kako koristite riječi – poruka je ovog sjajnog profesora.

B.R.